Dušo moja...volim te...
Ni pored četiri tablete, protekle noći nisam ni oka sklopio.
Dušo bila si jasna da jasnija ne možeš biti. Izgovarala si: Seks i tijelo potraži kući jer ja ti to ne mogu dati! To su tvoje riječi, od slova do slova.
Ja na to ni u ludilu ne pristajem!
Pitam te, da li sam bio u pravu, kada sam se plašio da mi prečesto poručuješ kako tvoje tijelo neću dobiti nikada. To moje izgovoreno nikada tjeralo te je u bijes. Taj moj strah upravo si danas i potvrdila.
Dušo ovu knjigu otvorila si na onaj dan, danas je pokušavaš zatvoriti dvije godine kasnije, upravo na taj dan.
Sto puta ti rekoh da na razmjenu ljubavi, u kojoj nema tvoga tijela, ja ne pristajem!
To ti govorim i sada!
Krepavat ću od ljubavi za tobom, ali iz mene ona neće izlaziti! Ti je nećeš čuti. Bit će mi teško i žao mi je sebe. Ali još više žao će mi biti tebe. To će mi biti najteže, jer dušo ti ćeš bez ove ljubavi polako kao žena venuti.
Ova ljubav, ali u kojoj bi postojalo i tvoje tijelo, bila je potrebna meni, ali vjeruj mi i tebi, kao zrak koji dišemo.
Na žalost ti odlučuješ, a mene se očito i ne pita.
Post je objavljen 20.12.2010. u 15:54 sati.