Stanje države i nacije u 2010. godini, i 2011. godini je loše (odnosno biti će loše ako se svijest Hrvata drastično ne promijeni naviše), nezadovoljavajuće, uznemiravajuće, jadno i bijedno, odraz lica i naličja vladajuće politike i politike parlamentarnih i oporbenih stranaka, odraz Pantovčaka i Banskih dvora.
Politika obezvređivanja Domovinskog rata (rata za nezavisnost i slobodu Hrvatske) iz mandata predsjednika Tuđmana, i predsjednika Mesića, nastavlja se i u vrijeme mandata predsjednika Republike Ive Josipovića.
Dok je predsjednik Tuđman rušio tekovine Domovinskog rata progonom Hrvatskih obrambenih snaga i bojovnika HOS-a, ubojstvima hrvatskih branitelja na čelu sa generalom HOS-a, Blažom Kraljevićem, i izdajom Vukovara, i Bosanske posavine, te nepravednom pretvorbom i privatizacijom, koja se pokazala pljačkaškom, a čiji je zakon o toj nepravednoj pretvorbi i privatizaciji donijet usred rata, 1993. godine od strane vladajućeg HDZ i oporbenog SDP, kao i abolicijom četnika odnosno pobunjenih Srba, predsjednik Mesić i premijeri Račan (SDP) i Sanader (HDZ), nastavili su sa progonom hrvatskih branitelja, Račanova koalicijska vlada priznala je nadležnost haaškoga suda ICTY za Oluju, i stavila časnog generala Antu Gotovinu na policijsku tjeralicu Interpola, gdje su se nalazili i nalaze najveći de facto (osnovano osumnjićeni) srpski ratni zločinci poput Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića, koji su rušili Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te je Račanova vlada donijela je nepravedni Zakon o radu koji je išao na ruku krupnom kapitalu, čime su “socijaldemokrati“ (bivši komunisti), uz Ustavni sud RH koji je legalizirao rad nedjeljom, srušili stogodišnje težnje radničkog pokreta koji se borbenim štrajkovima izborio za respektabilna radnička prava.
Sanaderova koalicijska vlada na valu hinjenog hrvatskog domoljublja, simboliziranoga na splitskoj rivi 2000. godine dok je HDZ bio u oporbi, locirala je, identificirala i transferirala generala Gotovinu haaškoj tužiteljici Carli del Ponte i Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije i Ruande.
Iako se general Gotovina skrivao na političkom teritoriju Kraljevine Španjolske, i Europske unije, Republika Hrvatska je pod optužbom da skriva generala Gotovinu godinama sprečavana u pristupnim pregovorima za članstvo u Europskoj uniji.
Na suđenju generalu Gotovini tužiteljstvo nije protiv Ante Gotovine podnijelo niti jedan jedini dokaz koji bi potkrijepio paušlanu optužbu kojom je de iure optužena Republika Hrvatska za navodni zločinački pothvat protiv hrvatskih Srba, i ratne zločine itd.
Agitacijska propaganda mas-medija u Republici Hrvatskoj protiv tekovina Domovinskog rata, pod krinkom osude navodnih hrvatskih ratnih zločina proprimila je težinu laži koje je širio nacistički Völkischer Beobachter, glasilo Hitlerove nacističke partije i totalitarna režima 3. Reich-a. Inozemna kampanja ocrnjivanja hrvatske oslobodilačke borbe protiv velikosrpske agresije iz devedesetih, koja se valjala i 2010. godine, pretvorila je domaće vladajuće političare u marionete i plaćenike stranih centara moći u svijetu, i de facto veleizdajice Republike Hrvatske koju su doveli na rub ponora.
Podizanje odnosno obnova komunističkih spomenika, pod krinkom antifašizma, poprimilo je u Republici Hrvatskoj znakove pošasti, kontra svih europskih rezolucija o osudi zločina komunizma, zločine koje je osudio i Hrvatski sabor (2006. godine), ali kojih se domaći vladajući političari ne pridržavaju nego ih ignoriraju, i vode neokomunističku politiku, dok u svojoj propagandi trube o navodnoj neofašističkij ugrozi Hrvatske i slično.
Vladajuće garniture u Republici Hrvatskoj, koju čine bivši komunisti, slave zločinca “Tita“, i klanjaju se svjetskom krupnom kapitalu, te su prouzročili nezaposlenost dramatičnih razmjera, a svjetska financijska kriza, odnosno financijska kriza liberalnog Zapada nema veze s krizom u Republici Hrvatskoj koja je iznutra opljačkana od korumpiranih zločinaca koji vladaju nad hrvatskim narodom.
Bijeg bivšeg premijera, koji je postao bjegunac pred zakonom, a koji je osnovano osumnjićen za političku korupciju i pranje novca, i to licemjerno od strane ništa manje korumpiranih dojučerašnjih njegovih suradnika, simbolizira moralno-politički pad bivših komunista i njihovih slugu.
Savez pak bivših komunista iz Hrvatske sa četnicima i velikosrpskom politikom Beograda, koja se vratila politici Slobodana Miloševića, predstavlja dno dna politike Banskih dvora i Pantovčaka. Ispunjavanje naloga iz Bruxellesa svrstalo je službeni Zagreb u red satelitskih režima kakav je bio i režim NDH ili Titove Jugoslavije. Povijest se ponavlja!
Stanje države i nacije 2010. godine je takvo da je Hrvatska porobljena iznutra, i hrvatski (politički) narod nije slobodan!
Vlada Republike Hrvatske je i 2010. godine nemilice rušila hrvatski suverenitet, posebno posljednjim promjenama Ustava Republike Hrvatske kojima je izmijenjen način glasovanja na referendumu (o članstvu RH u EU), tako da više nije potrebna natpolovična većina glasova svih birača, nego relativna većina onog dijela biračkog tijela koje se odazove referendumu, što nije demokratski, pošto je u pitanju suverenitet zemlje, a ne neki građevinski projekt u glavnom gradu!
Dok vladajući u Republici Hrvatskoj kao guske u maglu trče u Europsku uniju, ova umjetna tvorevina, koja nema državni suverenitet, jer suverenitet mogu imati samo narodi, raspada se po svim šavovima! Umjesto da vladajući uvedu moratorij na pristupanje RH u članstvo EU, naša korumpirana kasta političara, koji nemaju državničkoga umijeća, guraju zemlju preko ruba ponora u crnu rupu babilonskog armagedona!
Svijet je 2010. godine srljao u katastrofu biblijskih razmjera!
Afganistan je postao bačva bez dna i bure baruta za zapadnu politiku koja je prouzročila mnoge krize u svijetu 2010. godine, uključujući i financijsku krizu iz 2008. godine koja je harala Zapadom i 2010. godine. Pad vrijednosti eura, i slom državnih proračuna Grčke i Irske, članica Europske unije, je vrh sante leda prema kojemu kreće europski Titanic (EU). Njemačka politika glasno razmišlja o napuštanju euro-zone, i uvođenju natrag njemačke marke kao platežnoga sredstva. Predlaže se i uvođenje “Sjevernog“ i “Južnog eura“, odnsono stvaranje dvije lige u Europskoj uniji, prve i druge (niže) lige. Za Hrvatsku je predviđeno mjesto u nižoj ligi. Ukoliko vlada premijerke Kosor slijedeće godine ne završi pregovore s Europskom unijom, koalicijska vlada pod vodstvom HDZ-a doživjeti će na slijedećim izborima slom, i najjača vladajuća stranka definitivno bi trebala kao žigosana zločinačka organizacija nestati na smetlištu povijesti, što bi za Hrvate bio dobitak kao šestica na lutriji.
Lošom se pokazala odluka Hrvatskog sabora o slanju Hrvatske vojske u Afganistan gdje se ne uspostavlja demokracija nego podupire korumpirane zločinca na vlasti (Zapad je blagoslovio krivotvorene predsjedničke izbore u Afganistanu), tako da ne čudi da totalitarni talibani dobivaju na široj potpori u toj ratovima izmučenoj zemlji, i osvajaju teritorij, te se nalaze pred pobjedom nad Sjevernoatlantskim savezom NATO kojemu je Republika Hrvatska godine 2009. pristupila iako nije demokratska i pravna država, tako da je Zapad pogazio vlastita načela.
Podsjetimo se štete koju je Sanaderova koalicijska vlada na čelu s Hrvatskom demokratskom zajednicom nanijela Republici Hrvatskoj, nanoseći joj i ljagu, naime, učlanila je RH u NATO bez referenduma, i time izložila RH ne samo kao metu svjetskom terorizmu nego i nuklearnim raketama Ruske Federacije koje su od 2009. usmjerene i na Republiku Hrvatsku. (Kao neutralna zemlja, Republika Hrvatska ne bi bila na meti ruskih nuklearnih raketa.) Šteta se očitava također u tome što je Sanaderova vlada u vladu Republike Hrvatske pozvala i Srpsku demokratsku samostalnu stranku (SDSS), i dobila pohvalu od zapadne politike zbog toga, iako se u toj srpskoj stranci nalaze bivši srpski pobunjenici protiv Republike Hrvatske na čelu s njenim predsjednikom, dok je potpredsjednik vlade iz redova te stranke ne samo bivši komunist nego i sudionik progona hrvatskih proljećara. Koalicijska vlada premijerke Jadranke Kosor je u tom duhu nastavila Sanaderovu politiku, što je oslabilo međunarodni poloaj Republike Hrvatske u svijetu. Kao nestalna članica Vijeća sigurnosti, Republika Hrvatska nije taj svoj položaj iskoristila da neutralizira optužnicu protiv generala Gotovine, i udari žig na velikosrpsku politiku Beograda, naprotiv, predsjednek Josipović daje legitimitet genocidnoj tzv. Republici Srpskoj. Vlada Republike Hrvatske je Republiku Hrvatsku zadužila na međunarodnom zapadnom tržištu financija za preko 10 milijardi eura, tako da se hrvatski ukupni vanjski dug približio brojci od 50 milijardi eura. Prisjetimo se, prilikom proglašenja hrvatske nezavisnost od 25. lipnja 1991. je vanjski dug Hrvatske iznosio 4,5 milijardi US$, naslijeđen od bivše Jugoslavije.
Tragedija u Iraku nastavila se i u 2010. godine; u toj zemlji, pod de facto okupacijom zapadnih postrojbi, svakodnevno gine na desetine i stotine ljudi, čija je smrt prouzročena invazijom Američke vojske i njenih saveznika na tu kolijevku ljudske civilizacije u Mezopotamiji. (Prisjetimo se, Katolička crkva bila je protiv invazije i okupacije Iraka.) Na tu tragediju nadovezuje se rat u Afganistanu koji se može dobiti samo stabilizacijom situacije u susjednom Pakistanu kojega je, međutim, američka vlada, rušenjem demokratskog predsjednika i generala Mušarafa (kojega je svojedobno na vlast dovela CIA), u toj mjeri destabilizirala, da je utjecaj talibana u Pakistanu u toj mjeri narastao, da su uspostavili kontrolu u pokrajinama koje graniče s Afganistanom, tako da je priljev talibana iz stomilijunskoga Pakistana u Afganistan nekontroliran, i bezbrojan, tako da NATO nemože ni teoretski pobijediti talibanske pobunjenike, što je šteta da je tako. Također, sumnjivo je što se u Afganistanu ne suzbija svjetska proizvodnja opijuma iz kojeg se dobiva derivat heroin, tako da sumnja pada na zapadne tajne službe koje propuštaju suzbiti šverc droge na Zapad, što zvuči suludo ali realno, s obzirom da postoji tendencija uspkog ultra-bogatog sloja na Zapadu (masonerija) da se stanovništvo kontrolira kroz ovisnost od opojnih sredstava. Na koncu, dokazan je utjecaj zapadnih službi na ubacivanje pošiljka heroina u Rusku Federaciju radi destabilizacije najvećeg konkurenta od Zapada.
Ruske i kineske imperijalističke težnje, uz zapadnu težnju, je također evidenta, dapače, Kinezi jedva čekaju da uđu u rat sa Zapadom, jer se u mogućem nuklearnom sukobu odnosno nuklearnom holokausta nadaju pobjedi, s obzirom na 1,2 milijarde Kineza prema 800 milijuna Zapadnjaka. Korejsku krizu Kinezi vide kao izazov za sebe, i širenje kineskog komunističkog carstva po Srednjoj Aziji i Dalekom istoku, dok sve veći utjecaj ima u Africi. Neredi u Tibetu od prošle godine očito su imali uzrok u zapadnim tajnim službama radi destabilizacije komunističke Kine s kojom Zapad ujedno naveliko i trguje, tako da je trgovina dvosjekli mač koja bi zapadne profitere mogla stajati glave.
Zapadna kampanja protiv Katoličke crkve odnosno Svete Stolice doživjela je svoj vrhunac 2010. godine, s tim da i 2011. nisu isključeni novi i žestoki napadi na kršćanstvo (radi slučajeva pedofilije u crkvenim redovima), ne samo na (rimsku) Crkvu, s obzirom da je Sveta Katolička Crkva promotor mira i ljubavi broj 1 u svijetu, a papa Benedikt XVI čisti redove Crkve od pedofila. Pedofilija je, inače, pošast koja je nazočna u svim segmentima i strukturama društva i institucija država u cijelome svijetu, od vremena starih Grka je zločin pedofilije nazočan i poznat, nedavno je belgijski slučaj potresao europsku i širu javnost s obzirom na sudjelovanje predstavnika države u zločinu nad djecom, tako da žigosanje Crkve za te zločine predstavlja licemjerje zapadne politike liberalne ideologije koja i inače huška jedne vjernike na druge, na primjer kršćane na muslimane i obratno (sjetimo se karikatura proroka Muhameda u zapadnom tisku). Međutim, napadi na Crkvu vraćaju se liberalima kao bumerang u glavu, naime, narodna poslovica glasi: „Tko drugome jamu kopa, sam u nju pada“. Zapadna kampanja protiv kršćanstva ide već toliko daleko da je Europska unija prihvatila vrijednosti islama i judaizma, dok kršćanstvo prešućuje, iako korijeni europskih zemalja leže u kršćanstvu.
Kampanja WikiLeaks-a u razobličavanju američke tajne diplomacije, od koje god strane možda poticana, dobro je došla jer tajna diplomacija je rijetko kada u povijesti donijela dobro narodima, sjetimo se samo tajne diplomacije premijerke Kosor i slovenskog premijera, za vrijeme koje se predsjednica hrvatske vlade teoretski odrekla hrvatske (pomorske) granice prema Italiji.
Dobra vijest je da je u Burmi oslobođena oporbena demokratska čelnica San Su Ki koja se u pritvoru nalazila od 1990. kada je pobijedila na izborima, ali je vojni režim poništio izbornu pobjedu demokratske oporbe, a nju strpao u izolaciju, gdje je od Zapada ostavljena na cjedilu, kao što to redovito biva od doba završetka Drugog svjetskog rata kada je u pitanju zapadna politika u kojoj prevladava profiterstvo i teški i sramotni oportunizam. Sjetimo se samo kako je prošao Vukovar 1991. godine, ili Sarajevo godinu dana poslije, ili kako prolazi Bagdad danas.
Dobra vijest je također da se Republika Kosovo dalje razvija neovisno od Beograda i Srbije, i da kosovski Albanci više nemoraju živjeti pod velikosrpskim terorom kao što su živjeli od 1912. do 1999. godine. To je u biti najbolja vijest iz “regije“.
Najvažniji cilj čovječanstvu i narodima u 2011. godini trebao bi biti dizanje razine svijesti kroz informiranje putem interneta, s obzirom da su mas-mediji poput televizija u rukama svjetske oligarhije. Samo istinito informiranje može probuditi i razviti svijest u čovjeka, i tako utjecati na suzbijanje svjetskih kriza. U tom duhu želim Sretan Božić svim kršćanskim vjernicima, a muslimanima i židovima želim sve najbolje za njihove vjerske blagdane. Također svim ljudima dobre volje želim Sretnu Novu 2011. godinu! Vaš CBK
Post je objavljen 20.12.2010. u 15:16 sati.