s tvojim su tad glasom umirale ptice
a usahle grane ostale bez pjeva
nebo je u sivo tad bojilo lice
kad su me tješili arhanđeli gnjeva
osakaćen za san mjeseca u kosi
molio sam more da dozove jedra
bol nek kormilari i neka prkosi
ludom krdu vjetra dok kopita njedra
ali varljiv klokot dušu ne napaja
žednog kaplje zdravlja s vječnih izvorišta
ej, da si bar znala da nas zlo razdvaja
verige bi pukle onkraj uporišta
i tlapnje bi brže stizale do tebe
ćutim evo stoga - silazak u sebe
Post je objavljen 20.12.2010. u 15:15 sati.