Danas bi mogla napisati tuzne pjesmice
mogla bih napisati da me volio i ja njega
da sam ga voljela i on mene
da bozicna bajka spava u meni
znam da beskrajnost noci uzela sve
moja ljubav nije znala cuvati ga i zvijezdice mi
posipaju put ali moje srce otislo ranilo ga
i stablo vrbe jos jace pognulo glavu
jer ono zna da sam ga voljela i volim ga
da volim njegovu dobrotu njegov lik
da sam drugacija ne mogu ranit ranjeno
kako ne razumije da slomljeno pokusas zaljepiti
ali uvjek si u strahu da se komadici ne izgube
ne razumijes da sam umrla u magli
da moja smrt postaje neprimjetan put i sjecanje na mene nestaje
smij se meni lucki koja ima osmjeh i opet cu umrijet za druge
i u kutu sobe rasplakat se ali ja sam ona koja voli
koja nezna sta je mrznja
pruzit cu ruku dat cu dusu zamolit pticu da mi na minut posudi krila
da sa angelima se smijem da mi srce zagriju i sretna ljubim
da voda sa potoka potece od srece zar ja to ne zasluzujem
dali da umrem nesretna i usamljena ili da mi osmjeh na licu spava
i bez udarca groma i jauka osjetis i prepoznas me
da ja nisam matrijalista da cu biti i gusjenica
ali dozvolis da se pretvorim u leptira
kojeg ti milujes njezno i volis ko i prvog dana
a ljubav mi ko vuk samotnjak namiguje
tjera me od njeznosti
zar sam ja ona koja nezna da voli...

Post je objavljen 20.12.2010. u 14:49 sati.