with the man who sold the world..
we passed upon the stair,we spoke of what and when
although I wasn't there, you said I was a friend
which came as some surprise…
la..la..la..la..la….
"the man who sold the world"-by D.Bowie
nisam bila član najpoznatije tražilice zgubljenih, zaboravljenih i odbačenih…
a svi, a stalno…dosadno i uporno su propitivali, pitali, čudili se..
da zakaj nisam…
na što bi ja slegnula ramenima…i uporno odolijevala…
jer nije mi se dalo..
i jer sam si mislila..
gle, s kim sam si dobra i do koga mi je stalo…tu je,vidimo se…
s onima dalekima.. čujem se telefonom, mailom, posjetama…ili obrnuto…
i ne treba zanemariti činjenicu da se nekih osoba jedva riješiš u životu,
nekih malo teže, neke samo tako otpiliš, zaboravljajući broj telefona,
neke datume...
ali nikom srećom nisam morala objašnjavati da je dosadan, zamoran, naporan i općenito davež…jer ipak nije u redu da sve to tako kažeš…
pa su otplovili u prošlost u nekim od velikih akcija pospremanja života…
dio ih je otpao u selidbama…dio je sam sebe diskvalificirao,
dio njih je jednostavno potrošen…jer su postali drugačiji, isto kao ti…
i što će mi to…?
ali..kako kod mene uvijek ima barem jedan..-ali..
postala sam član…prije dva tjedna..
samo zato da stupim u kontakt sa dvije- tri doista izgubljene-nađene…
daleke osobe…i sad kad sam… i njih kompletirala…
razmišljam da opet ne želim biti član…
jer mi je glupo igrati tamo neke igrice, jer mi je glupo slati neke čestitke, srčeka,poljupce i zagrljaje..kad tako ne mislim i ne osjećam…
i glupo mi je lajkati na nečije slike događanja, a intimno misliti da je najseljačkiji mogući dernek, na kojem ni alkoholom smućena ne bi zdržala 5 minuta…i koji sam pukom srećom uspjela eskivirati…
jer nekako vjerujem… ko nije dio mog stvarnog interesa i ja njegovog…
da mi ni ne treba u životu…
a najmanje želim da mi se vrate u život oni
koji nisu shvatili zašto su za mene izgubljeni…
Post je objavljen 20.12.2010. u 13:59 sati.