sanjala sam sinoć neke davne dane i prijatelje drage, bili smo na nekom rođendanu pjevali, jeli i pili i dobro nam je bilo. Nekako uvijek isto u ovo predblagdansko vrijeme sanjam sličan san, sanjam meni neke drage ljude koje je život odveo od mene il je mene odveo od njih, sasvim svejedno jer dođe na isto, ono što se ponavlja ....jest veselje i ono što je neminovno jest b u đ e nj e ...... Odmah poslije buđenja čvrsto zagrlim svoju djecu i muža i samo se nadam da i ti meni dragi ljudi imaju nekoga uz koga se bude, jer ne može san nikada razliti se u javu ako je ona ispunjena i sretna on se pretače i rastače zbilju tamo gdje samoća vlada......a zaista je neobično što sanjajući veselje osjećam kao da se tiha tuga približava ali na sreću moju stane i ostane negdje između buđenja i zbilje okovana mojim mislima na danas i sutra kojima se uz buđenje nadam
Post je objavljen 20.12.2010. u 07:36 sati.