Ja nisam ništa očekivao.
Išao sam na projekciju filma čovjeka za kojeg znam da nije baš … akademac režije, uz čije sam pjesme rastao, čije sam neke filmove (gdje je glumio) gutao … za kim je „Jugoton“ gadno žalio što ga nije prepoznao i „maznuo“ prije „RTB“-a …
… i sad njegov film.
Nekako … nisam se ni potrudio pronaći barem kratku fabulu filma.
Išao sam … tak.
I nakon početka projekcije mi je trebalo neko vrijeme za snalaženje.
Balšević i film.
Kako to spojiti?
Rekao je, kao, film praje predugo.
Ne znam odakle mu to.
Ja nisam osjetio ta 3 sata.
Ali netko je – moje poštovano …
K vragu, stolice u parteru su više nego katastrofa.
Samo zbog njih sam znao da sam u Areni , a ne … tamo gdje me film želio uvući.
Boli, peče, trne sve od pupka naniže.
I samo zbog njih sam … primijetio neke slabije strane, kao …
… možda … zvuk.
Ili nije Arena za projekciju filma … ili razglas nije bio … ili nešto.
Nešto sa zvukom nije štimalo.
Da nije bilo stolica … vjerojatno ne bih primijetio ni probleme sa zvukom, ni … štošta nešto, no … gledao sam ja podosta filmova hvalepunih i školazavršenih režisera, a ni blizu nisu Đoletovom uradku.
Režiser – kapa (toupe) dolje.
Glumačka ekipa – također
Scenografija - di ste samo našli po salašima sve one čepove za boce iz onijeh doba.
Ja … vraćam se u realnost sadašnjosti.
Post je objavljen 20.12.2010. u 01:02 sati.