Što je ljubav?...drugi dio
Ona je presudna potreba i uvijet za suvisao život. Jedini ambijent u kom je uopće moguće osmišljeno živjeti. Jer nam je prijeko potrebna žarko je iščekujemo od svakog lica, čeznemo za pažnjom, prihvaćenošću, razumijevanjem. Jer toliko za njom čeznemo , čini nam se da bi to drugima trebalo biti jasno, ako nam se učini da im pak nije jasno onda ih doživljavamo kao sporedne spodobe, beskorisne jedinike, ili kao neprijetelje. zaboravljamo da oni također trebaju našu ljubav.
Zaboravljamo da se ljubav prima tako da je dijelimo.
Tko je više daje taj je više i prima.
Ali isključivo onda kad prvi dajemo.
I to na način da dajemo ne očekujući da nam se istom mjerom uzvrati. Onom tko zaista ljubi najveća je radost drugog radovati.
Tko ljubav daje nikad nije nesretan.
Tko ljubav očekuje uvijek je nesretan.
Ljubav , dakle nisu tek tople emocije koje nas obuzmu s vremena na vrijeme. Niti su plemenite želje, ni velike riječi koje umijemo izgovoriti. Ljubav je u tom da zauzetom pažnjom nastojimo drugog uvijek nečim obdariti. Ali onim što drugi zaista treba, a ne tek nečim što se nama učini važno. Ljubav osluškuje stvarne potrebe drugog. zaboravlja se sebe i stavlja se u službu drugom.
Pater Luka Rađa
Post je objavljen 19.12.2010. u 17:40 sati.