Marketing
Nikad kao Đole!
Đorđe Balašević došao je u Zagreb nakon 2 godine i komornih koncerata u kazalištu Kerempuh, za koje su karte bile rasprodane prije nego što su puštene u prodaju (tipičan hrvatski paradoks). Došao je u najveću dvoranu, koju je rasprodao u roku kraćem od dva dana , bez da su plakati bili oblijepljeni po čitavom gradu, bez da se na televiziji reklama emitirala svakih 3 minute. Malo nakon otvaranja koncerta, i sam se osvrnuo na medijske napise tipa "Hoćemo još jednu Arenu! Hoćemo DVD!" , i rekao da nećemo još jednu Arenu i nećemo još DVD, jer je to trenutak (i to 4 sata trenutaka) koji ostaje između publike i njega. Karte se, prema njegovom mišljenju, nisu brzo rasprodale. One su samo brzo našle put do onih kojima su bile namijenjene - i to je istina ,jer ovo je jedan od onih koncerata na koji se ide isključivo iz ljubavi prema glazbi, a ne da bi se poslije na kavicama u Gradskoj kavani hvalilo s tim da ste bili na elitnom koncertu.
(fotografije posuđene od CROPIXa, s portala Jutarnjeg lista)
No, hajmo od početka. Pozornica, očekivano, nije bila spektakularno uređena, ali je pridonosila ugođaju i ideji koncerta. S obzirom na naziv novoga benda, "Panonska mornarica", bilo je tu nekoliko bijelih jedara na koje su se projecirale fotografije iz filma, ili jednostavne animacije. Đoletov bend bio je obučen u mornarska odijela sašivena u Novom Sadu samo za ovu turneju, a on se pojavio u majici sa logotipom benda i običnim plavim trapericama. Došao je bez velikih najava, bez pompe, bez predgrupe (tko je lani bio na Parnom Valjku, zna o čemu pričam) . Ulazak je bio vrlo sentimentalan - jedan po jedan ulazili su svirači/mornari, te svirali svoju dionicu pjesme, a na kraju je po pozornici protrčao i sam Đole, pozdravio publiku, i pridružio se kao zadnja karika pjesme "Noć kad sam preplivao Dunav". Dobio je publiku na prvu, i definitivno je cijela Arena pjevala u glas s njime. Uslijedio je "Panonski mornar", hit sa Splitskog festivala 1979. godine, nakon kojeg se našalio na račun nekih pjevača (i pjevačica) koje su prošli kroz Arenu, a napunili su je zbog jednog refrena, malo botoksa i par plesnih pokreta. To nije ispiranje mozga, to je centrifuga! I Balašević je opet bio u pravu. Svi se sjećamo kako su mediji popratili koncert Lady Gage prošlog mjeseca - spektakl kakav se ne viđa, Lady Gaga zapalila Arenu i sl. Osobno osjećam gađenje prema ličnosti Lady Gage, i nisam išao na koncert pa ne mogu reći. Ali od čega se sastojao njen show - od ekstravagantnih skečeva i par pjesmica (spomenimo da je dotična izdala 2 albuma, pri čemu je drugi zapravo remasterirani prvi). O Balaševićevom koncertu u novinama ima tek poneki naslov i slikica - a on je publiku držao 4 sata na nogama bez svega toga. Oduševio je prvenstveno svojim pjesmama, novim izvrsnim bendom i svojim šarmom i humorom.
Publika tijekom čitavog koncerta nije prestala plesati i pjevati, što će samo reći da su na ovaj koncert došli upravo oni koji su i htjeli. Čuli smo gotovo sve pjesme - za "Božu zvanog Pub" bendu se pridružio Nikša Bratoš , kojeg su onda iskoristili i za "Ljerku". Tu su bile i "Ćaletova pesma" , "Lađarska serenada" (koja je poslužila i kao najava večerašnjeg filma, na koji nažalost ne idem), "Galicija", "Čovek za kojeg se udala Buba Erdeljan" . Kao zamjena za violinista koji je s Đoletom snimio sjajnu "Djevojku s čardaš nogama" uskočio je njegov rođak Đula, koji savršeno svira violinu. Naravno , zvuči izvrsno, ali i tehnički je izvrsno. Pomogao mu je i u pjesmama "Aco Braco" (poznata po stihu "Mater vetru"), "Sin jedinac", ali i brojnim drugima.
Jedan od njegovih gusara preuzeo je šlagerski refren "Mirke", a vrhunac večeri (barem za mene) bila je stvarno savršena "Devojka sa čardaš nogama". Od sve te euforije više se ni ne sjećam kako su pjesme točno išle (a muzika.hr još nije objavila playlistu) , ali već pri samom početku smo ćuli i "Namćor", "Neke nove klince" (i naravno, prema pozornici su poletjeli bijeli zečevi i mandarine!), "Stih na asfaltu" (upravo zbog stihova posvećen Zagrebu, i paru koji je večer svog vjenčanja odlučio provesti na koncertu), "Provincijalku", "Slabo divanim mađarski" i "Još jednu o maloj garavoj", te sjajno "Miholjsko leto" u kojem se posebno istaknuo mornar s saksofonom, odnosno klarinetom u ruci. Za početak koncerta čuvao je življe pjesme, kako bi zagrijao atmosferu za predivne balade, ostavljene za 3 bisa, koja su zajedno imala čak 13 pjesama! Tada je izveo "Lepu Protinu kći", "Svirajte mi "Jesen stiže, Dunjo moja" , "Priču o Vasi Ladačkom", "Belu lađu", "Naposletku", "Ne volim Januar", "Prvu ljubav", "Slovensku" te pjesma za koju svi znaju da je sigurno posljednja - "Odlazi cirkus" .
Đole je tako 4 sata na nogama držao i parter i tribine, i to publiku koju je opisao ovako:
I zaista, u publici je bilo svih uzrasta. U parteru (gdje sam se i sam smjestio) bili su pretežno mladi od 20ak godina (tako da sam se osjećao ekstremno mlado), a na tribinama (gdje se smjestila moja majka) bili su ljudi od kojih 40ak, 50ak pa i više ! Meni najljepše izvedbe već su i na youtubeu, pa ću ih rado podijeliti s vama - ali za to doživjeti, morali ste biti tamo, slušati njegove šale, pjevati pjesme, plesati, skakati, paliti upaljače (da, i toga je bilo), i vidjeti sve zagrljene mlade, i emocije koje Balašević izaziva kod publike - a one variraju od smijeha, histerije, euforije, do plača na neke pjesme (djevojka u mojoj blizini plakala je na "Nedostaje mi naša ljubav"), ali nije bila zasigurno jedina.
(Noć kad sam preplivao Dunav sa samog početka koncerta)
Dragi moji, mogu vam samo reći da ne znate što ste propustili . Jedan je Đole, iako te večeri nismo čuli "Ilonu", "Na bogojavljensku noć", "Jaroslavu", "Eleonoru" i "Citron pesmu", te nikad prežaljenu "Ne lomite mi bagrenje". Ipak, obećao je povratak, jer se vjerujem , te noći uvjerio da je u Zagrebu uvijek dobrodošao. Nadam se da nećemo morati dugo čekati...
(i malo atmosfere iz Splita, budući da je zagrebačka snimka ekstremno loša)
Post je objavljen 19.12.2010. u 13:06 sati.