Pregled posta

HEROJ(I) NAŠEG DOBA

U Jugoslaviji je postojao Orden narodnog heroja, koji se dodjeljivalo pojedincima, vojnim jedinicama, političkim i drugim organizacijama za iznimna ili junačka djela u ratu i u miru.

Najviše je tih odlikovanja dodijeljeno partizanima za akcije tijekom Drugog svjetskog rata. Ukupno su dodijeljena 1321 odlikovanja pojedincima u Jugoslaviji, a 17 ih je dodijeljeno stranim državljanima. Odlikovano je i 28 jedinica JNA, te gradovi Beograd, Cetinje, Drvar, Ljubljana, Novi Sad, Prilep, Priština i Zagreb.

Kako se broj nositelja toga odlikovanja, kao i Partizanske spomenice 1941., smanjivao, Jugoslavijom je kolao vic da se uskoro uvode nova odlikovanja – Zamjenik Narodnog Heroja i Pomoćnik Nositelja Spomenice.

Bilo je to doba kad su heroji bili vojnici i političari.

A kako je danas? Koji su to heroji današnjice? Koji su to budući eponimi naših trgova i ulica? Koji su to pojedinci čija će imena na pročeljima zgrada zamjenjivati ona dodijeljena uslijed trenutnih političkih konstelacija?

Heroji današnjice nisu vojnici ni političari. Sve se veći broj pojedinaca pripadnika tih dviju kasta nalazi s druge strane rešetaka. Mišljenje o njima u narodu sve se više sunovraćuje. Novo doba traži nove heroje.

Narod je svoje nove heroje našao u pojedincima koji su se iskazali iznimnim ili junačkim djelima u miru. Britanci su za tu skupinu ljudi skovali pojam whistleblowers, prema praksi britanskih policajaca da fučkaljkom objave da je u tijeku zločin. Zvuk fučkaljke bi uzbunio kako ostale nedaleke policajce tako i civile da u blizini postoji neka potencijalno opasna situacija.


Whistleblowers su osobe koje podižu glas protiv nekog zlodjela unutar neke organizacije ili zajednice. Dotične organizacije i zajednice na njih obično reagiraju montiranim procesima i zločinačkim pritiscima, a poneke nisu nesklone primijeniti i drastičnije mjere kojima bi takvim srčanim pojedincima stale na kraj jednom za svagda.

U Hrvatskoj je pojam whistleblower preveden ponešto nespretnim kalkom zviždač.

Prvi heroj novog doba pojavio se na domaćoj sceni prije samog pojma. Bila je to ustvari heroina.

Ankica Lepej, službenica Zagrebačke banke koja je razotkrila lažno predstavljanje imovine Franje Tuđmana. Zagrebačka banka je, ulizujući se režimu ili pak u strahu od njega, trenutno raspisala nagradu od milijun kuna za otkrivanje identiteta pravednika koji je predsjedničku laž razglasio medijima. Narodna heroina Ankica Lepej se kao časna osoba dobrovoljno javila i priznala da je upravo ona učinila taj herojski čin, ali je isto tako kao časna osoba odbila primiti nagradu. Za svoje je djelo nagrađena protuzakonitim rješenjem o izvanrednom otkazu, policijskim maltretiranjem te zločinačkom optužnicom koju je protiv nje podiglo Državno odvjetništvo zbog urnebesnog »kaznenog djela« »odavanja poslovne tajne« (kasnije su joj pokušali napakirati i »veleizdaju«). Narodna heroina Ankica Lepej i njezin suprug Slavko, koji je također ukazivao na zločine državne vrhuške, istjerani su s posla, a s dvoje djece i iz stana, na ulicu. Tzv. »slučaj Lepej« je digao na noge urbanu, civiliziranu, europsku Hrvatsku protiv lažljivog režima.


Danas je u sličnoj situaciji drugi whistleblower, (među)narodni heroj Julian Assange, koji također smatra da je istina iznad samozadovoljnih etiketa tzv. »državne tajne« ili sličnih šupljih frazetina.

Osobe s invaliditetom uvijek naglašavaju:

Tu parolu treba usvojiti cijelo civilno čovječanstvo i zaurlati je u uši svima onima koji pokušavaju svoje svinjarije sakriti od njega:

Ako već odlučujete o našoj sudbini (nerijetko bez našeg dopuštenja), onda nam izvolite podastrijeti što vi to točno činite. Želimo znati. Ne želimo da se u naše ime čine zločini. Imamo pravo usprotiviti vam se ako radite protiv nas.

Sve je to internetska stranica Wikileaks amoralnoj političkoj i inoj vrhuški u svijetu pljusnula u lice. U nemogućnosti da zaustave Internet (ovaj puta ipak ne Reuters) Amerikanci su poput uvrijeđene šiparice krenuli potplatom na osobu koju drže glavnom u Wikileaksu, na (među)narodnog heroja Juliana Assangea. Koliko god se političara i sl. spodoba svrstavalo u rovove protiv njega, toliko se ostatak čovječanstva postrojava rame uz rame s njime. Ono im poručuje:

Amerikanci su pokrenuli dobro poznati stari mehanizam: ako ga ne možeš optužiti za ono što je učinio, optuži ga bilo za što drugo što će ga uništiti. I tako su potegnute stare optužbe za »silovanje«, koje to izgleda ipak nije, optužbe koje je švedski sud već bio dobacio. Znači li činjenica da se jednom već odbačena optužnica ponovo aktualizira baš u vrijeme kad je Wikileaks u suradnji s vodećim svjetskim novinama, britanskim The Guardian

njemačkim Der Spiegel

francuskim Le Monde

američkim The New York Times

i španjolskim El País

objavio američku diplomatsku prepisku (što se pokazalo tračerskim materijalom par excellence, na tragu Oprah Winfrey ili Jerryja Springera) da Švedska prestaje biti uzor socijalne i pravne države kakva je bila desetljećima? Hoće li i ona postati tek jednom od poslušnih dresiranih pudlica američkoga gazde?

Čak i ako zapjenjeni SAD u svojoj namjeri uspije, teško će zaustaviti Wikileaks i poljuljano povjerenje (ako ga je ikada i bilo) čovječanstva. Wikileaks nam je svima ukazao na obrise svijeta sutrašnjice za koji se svi mi moramo boriti. Svaki dan, svaku uru, svaku minutu, svaku sekundu.



Kad smo već otkrili heroje sutrašnjice, da vidimo tko bi onda mogli biti zlikovci budućnosti?

Ako se u budućnosti bude osnivao kakav novi nürnberški sud za suđenje zločincima protiv čovječnosti, na optuženičkoj klupi teško da će sjediti vojnici i političari. Kako su te kaste Janusa izgubile svoje junačko lice, istovremeno im je nestalo i ono zlikovačko. U budućnosti će za zločine protiv čovječnosti morati odgovarati sasvim druga vrst ljudi. Najtežim zločinima protiv čovječnosti više neće biti ratni zločini. Na najteže kazne će biti osuđeni pojedinci i organizacije koje su počinile

Današnju krizu u svijetu (osim u Hrvatskoj, gdje ona traje još od početka devedesetih) nisu prouzročili vojnici, političari ni ratovi. Prouzročili su je bankari, privrednici i gospodarstvenici i svojim zlodjelima u crno zavili dobar dio zemaljske kugle. Koliko je njih i na koji način odgovaralo za zločine koji su počinili? Jesu li ikome bilo na koji nadoknadili zlo koje su napravili? Nisu. Njihovo zlo bi po njima morali nadoknaditi mi, nedužni. Tome treba stati na kraj. Kad se bankarski, privredni i gospodarski zločini budu počeli tretirati kao ono što ustvari i jesu, zločini protiv čovječnosti, kad njihovi počinitelji za svoja nedjela budu morali odgovarati i svojim životima ako treba, bankari, privrednici i gospodarstvenici će se prestati igrati tuđim životima kao da je riječ o figuricama za Čovječe ne ljuti se.

Nama definitivno treba svijet s više whistleblowera, a manje bankara, privrednika i gospodarstvenika.


Post je objavljen 19.12.2010. u 12:50 sati.