slušam balaševića u svojoj staroj sobi....možda je to i najbolja moguća kombinacija danas...
samo sebi najbolje društvo kad već nismo mi tamo...ne bismo ni bili...nas je bilo malo, premalo...imali smo snove i svatko sebe, ono mi, nikada nije zaživjelo...pa, znali smo to, naposletku...ti si bio...jel?
ironični osmjeh, palim ljubavima...
sada se pitam tko si mi ti, što li tek ove nove godine donose?
u pravu si...moram moći odvojiti se od svega toga...
i stoput da vas sve volim, nikakva korist ako napokon ne krenem graditi sebe...svoju budućnost...svoje snove...koji su još tu negdje...neizmijenjeni...neostvareni...
želim...krenuti...
i ponovo i ponovo...ako zatreba...ali svojim putem...
Post je objavljen 18.12.2010. u 19:45 sati.