Snijeg još uvijek malo prši, zavjesa se ljulja iznad radijatora, grije se i ona. Ne znam zašto pišem ovdje, kao da mi nisu dovoljna ova tri bloga koja već imam.. ali nekako ne pišem nijedan od njih baš za sebe. A trebala bih, nije li to poanta? Tko ne voli sebe ne voli ni druge :)
To me on naučio. Ko i hrpetinu stvari. Možda zato i ovaj blog. Da se maknem od stvari koje me on naučio barem na kratko. Opet vrijedi gore navedena poslovica:)
Volim snijeg, snijeg uljulja u ono nešto, ja sam zimsko dijete (zimsko da zimskije jednostavno ne ide:) Voljela sam kao klinka bacat se u snijeg, makar ga bilo pet centimetara i beton ispod. Sad nemam s kime. Odraslost je govno na bijelom snijegu nevinosti. Neke perspektive iz koje sve izgleda veliko, a pogotovo ti sam.
Je li kad bi se sad bacila u snijeg da bi osjećala nekakav stid? Djeca su sama sebi autoritet.
Organza se pomiče.
Ovo će biti jedno od onih patetičnih sranja od dnevnika... Briga me nije.
Nebo je mrko narančasto od snijega i noći, i mali dimnjak mi viri u perifernom vidu, curka svoj bijeli pepeo napolje. Krasna zimska noć. Krasna muzika. Tri ujutro.
Mislim na njega. ovog drugog. Prvog. Kako se postavi. Ja se ne znam postaviti, neka to učini netko drugi.
Možda je to od crvenkastog neba, ili od bjeline nasmješenog snijega.
Ili mirisa jakni u tramvajima, koliko god smrznute bile.
ili svega što se dešava u danima pred badnjak, koji je prošle godine bio TAKO topao.
Sjećam ga se kao u snu, i svako malo mi navrne neka nova minimemorijica pre oči, kao šrašina se zaljepi. Ja sam loša osoba:)
I prilično rezignirana.
Možda se previše vežem za ljude. Imam goblen od njih na vijugama. I fale mi one neke šarene vitice. Cvijeće bagrema, slatko, i noćne svjetiljke.
Da čovjek iz Narnije ode u naš svijet, da li bi umro od dosade?
Čitam. Dugo nisam. Nekim čudom, natjerana, ali čitam. uživam. Kakva je to glupa fobija ući u knjižnicu i uzet nasumičnu knjigu. Mogu je vratiti ako mi se ne svidi, ali se toga toliko bojim (???) da ni ne ulazim peđu police, samo kažem knjižničarki naslov koji mi treba i bježim.
Glupa sam.
I želim se grudvati. Sad, po tom snjiegu, šutati neki češer obamrlom nogom, šetati, freewheelin. Na obamrlo srce se više ne nadam.
kroničan nedostatak romantike :)
Ljudi, budite bolji od mene, odjebite mozak! i suosjećanje ali i okrutnost. Kako god da to zvučalo. To je sve što mogu naučiti buduće generacije.
Volim te. Oprosti. Samo sam ti znala grliti glavu. Fuj
Post je objavljen 18.12.2010. u 02:38 sati.