Zatvorila si vrata najvećoj bajci, priči i ljubavi svih vremena. Suđeni smo jedno drugom, a ti si presudila ovako. Tko te ovlastio i dao ti pravo na to? Ja nisam! Ne pravdaj se „višom silom“. To si ti. Odluka je tvoja. Znam da si žena u svoj svojoj punini. Tvoje filozofiranje u prazno ne želim i ne mogu više slušati. Neću da budem dio ni nesvjesnog ni svjesnog zaista rijetkog i čudnog eksperimenta pod nazivom: Koliko se dugo može voljeti i željeti ženu svog života, stalno gušeći i gaseći svoju muškost uz zabranu prepoznavanja i osjećanja njene ženstvenosti. Kao što kazuje naša himna „Dušo moja“ sada si kao kap čiste ljubavi kanula na moj dlan. Tako ćeš možda biti zauvijek upijena ili ćeš naprosto možda zauvijek sa mog dlana ispariti? Molim te sačuvaj ovo dok dišeš ,jer i ti si meni najljepšu „disalicu“ mog života najprije poklonila, a zatim je doslovno isčupala iz mojih usta. Dušo, ja sam samo muškarac koji voli! Dušo, a ti si žena koja………………………? Post je objavljen 16.12.2010. u 17:45 sati.