Pjesniče!
Kažu sad je tvoje vrijeme.
Oko nas svuda samo crne rupe!
Pokreni u sebi stvaralačku snagu,
odagnaj dileme,
a sve crne slutnje ti pošalji k vragu.
Veselja treba;
Topline i hljeba.
Kažu mi da moram živjeti veselo!
Glumit' dvorsku ludu na pijanom dvoru!??
Plivati skladnim pokretima ruku
između leševa
koji plutaju po moru.
Po moru života svuda oko mene,
a u nosu osjećat tek mirise cvijeća,
A ne vonj pijanstva, posrnule žene.
Tako ću kažu
pobuditi druge
da vide svijetlo na kraju tunela!??
…Ne želim privid,
lažne ideale!
Ne želim nektar s iznuđenog vrela!
Ja sam tek prolaznik u ovom vremenu.
Tek blijeda slika smrtnika; Čovjeka!!
Moja nutrina teži nečem' višem!;
Već vidim konture dolazećeg vijeka!!??
Ja težim vremenu gospodskih manira,
slušati glazbu koju Hator svira.
Istini želim
gledati u oči!
Drugovat sa njom
i živit' je slijepo!
Ne želim osmijeh namješten, na licu,
a oko mene svud tragovi noći;
Zapretane želje
skrivene u vinu,
u pijanoj glavi nesrtetnog sanjara.
Ja želim poletjeti krilima vlastitim
i živjeti plodove Bogom datog dara!
Kao što seljak živi za pšenicu;
A tek onda sit i osiguran
živi puninom novog neimara;
Živi vizurom svog vlastitog svijeta!!
Ja želim stvarati novo, bolje vrijeme,
a tek onda uživati plodove tog plam'a
pa makar platio vlastitim životom!!
Te plodove brat' će djeca i unuci!
Ja svijetlo želim ponijeti pred Vama!
Glavnju u jednoj,
mač u drugoj ruci!!
Ponavljam opet; Po cijenu života!
Zdvojnost u meni tek istina slama!!
Kao što reče jedan davni pjesnik;
GROBOVI NAŠI BORIT ĆE SE S VAMA!!!!
Zorislav Vidaković
Post je objavljen 16.12.2010. u 11:13 sati.