dok po zeđi bujas
ti zadnja duša planula,
u njoj odsjaj,
poput vode gorjela.
zmaja mi dade roditi na kraju,
a sto cu,
ako se vec prolila.
o, sjeno nedostizna ti,
dozivotna strano lutanja,
kakva li znaka za me
kad je ranu u biser zabola.
ti kruno neprocjenjiva,
dok smiraj dođe,
zadnja dusa planula.
kakva li za me izvora,
zedna,
samo kad bi bozic imala.

Post je objavljen 16.12.2010. u 02:50 sati.