Marketing
Ante Tomic u Izraelu
Mislio sam da ce mi jucerasnji dan proci kao vecina mojih radnih dana. No, za promjenu se je pobrinula Vesna. Pozvala me dok sam bio u sluzbi i kratko upitala: "Mozemo li veceras u Haifu susresti se s Duskom?" Jos krace sam odgovorio: "Mozemo!" Nakon posla dojurio sam kuci, nabacio jaknu na radno odijelo i oko 19,30 smo, sada vec s Duskom, hitali na prijem u cast Plenarne sjednice Task Force For International Cooperation On Holocaust Education, Remembrance and Research. Za cas smo se nasli okruzeni clanovima hrvatske delegacije
s kojima je bio uzitak caskati. Kada se je visoki muskarac predstavio, iznenadjenu i veselju nije bio kraja: Ante Tomic!!!
Dakako, da se bez Veleposlanice Zorice Marice Matkovic nista ne moze i ne smije dogadjati u ovim prostorima.
Brzo su se stvorile grupice za small talk a meni je najvise odgovaralo uplitati se u diskusiju koju je s Antom Tomicem vodio Dr. Ivo Goldstajn.
Sta mogu; htio sam biti blizu covjeku cije stivo rado citam, naslutiti sto ga cini tako dobrim piscem, koja je to unutarnja sila kojom se razlikuje od ostalih koji usutimo cim on izgovori prvu rijec...
Odgovor nisam nasao niti kada smo kasnije izasli na travnjak u toplu haifansku noc i zaboravili da bi trebalo, tamo unutra, odslusati pozdravne govore gradonacelnika Haife Jone Jahava i bivseg predsjednika Kneseta (izraelski parlament) Dana Tihona. Nas Ante ("nas", jer u suvremenom svijetu koji je globalizirao gotovo sve, brisuci nacionalne granice, mozda je jos jedino pisana rijec zadrzala svoj nacionalni karakter) je otisao sa svojom tajnom, a ja sam obogacen ovim poznanstvom otpratio Vesnu kuci!
Post je objavljen 16.12.2010. u 00:28 sati.