Uh, odavno sam vam dužna ovaj nastavak. Nemam previše inspiracije, ali pošto slika govori više od tisuću riječi (da se poslužim starom, otrcanom ali istinitom frazom) nakeljit ću vam par fotki uz malo teksta pa tko voli nek' izvoli.
Izlet na selo
Bila je nedjelja i što ćemo moja Mare i ja..... kaže ona: "Idemo kod mojih na selo pa ćeš mi konačno upoznati ćaću i mater". Rečeno - učinjeno.
Ovdje sam gazda - ja.
Ako ovo nije najjesenskija moguća fotka onda ne znam što je....
Najumiljtija mačka koju sam ikad vidjela.
Bilo bi glupo pisati o otoku Murteru i ne spomenuti mjesto po kojem je dobio ime. Neka mi Murterini ne zamjere, ali iako sam ostavila kroz sve ove godine barem vreću love po murterskim kafićima (prije nego što sam se totalno navukla na betinski "Stari mlin") Betina mi je puuuuuno ljepša i zato niti nemam puno fotki Murtera. Pa ću staviti stare.
Murterska "špica"
Inače, između Betine i Murtera uvijek je vladalo određeno rivalstvo i recimo da se međusobno baš ne ljube previše. Betina je oduvjek bila brodograditeljsko mjesto, a Murterini su se radije bavili trgovinom.
Slanica
Slanica je meni najdraža i najljepša plaža na čitavom otoku. Fotkala sam u ranu zoru ne osobito dobrim fotićem pa ću opet posegnuti za starim fotkama.
A evo i jedne ranojutarnje. Šteta što su tako loše ispale.
Za one slabijeg vida, ovo su kule u pijesku.
Čigrađa
Definitivno najcool mjesto na čitavom otoku. Šteta što se nikad ne zateknem na Murteru kad se tamo organiziraju raznorazni koncerti. Evo vam malo usporednih fotki Čigrađe ljeti i u jesen.
Ovako to izgleda rano ujutro u jesen kad nema žive duše:
..... a ovako je to ljeti:
Tu su još i Kosirina i Plitka Vala, ali na žalost nemam ni jednu fotografiju jer snimala sam ih još u prošlom stoljeću i tisućljeću o sramote - običnim mehaničkim klasičnim aparatom.
Jezera
Mjesto koje najmanje poznam od svih mjesta na Murteru, a tamo mi živi kolega koji je sad u mirovini i još neki genijalci koje neću imenovati jer ih nisam pitala smijem li, a reći ću samo da imaju veze s blogom ;)
Tisno
Svega jednom u petnaest godina sam prošetala Tisnom, a valjda milion puta prošla kroz njega. Uostalom, ne možeš doći na otok a da ne prođeš preko Tisnog jer upravo tamo se nalazi most koji spaja otok s obalom. Jest da skoro niti ne primjetiš da si prešao s kopna na otok, ali most je most.
A što kažete na ovu fotku? Jel'da je prva liga?
I za kraj.... pitam se gdje je završio onaj "gusarski brod" koji je dugo bio usidren u Betini na opću radost mještana, turista i osobito djece koja su smjela koji put po brodu švrljati.....
.....a post ću završiti tako da ću se okititi tuđim perjem. Evo kako Mare ima oko za detalje:
Post je objavljen 15.12.2010. u 18:45 sati.