U zadnje vrijeme idem češće u lovove. Tamo se osjećam dobro. Volim prirodu, pa uživam biti u šumi. Sam sa svojim mislima. Satima.
Mali pas naravno ne ide sa mnom. Obično me čeka doma kod mog tate uz toplu peć. Pametan je on.
Uvijek kada spomenem lov otvara se žustra rasprava za i protiv lova. Uglavnom su svi protiv. A ja sam već više od 35 godina ponosni lovac. Najglasniji su oni koji se smatraju "zelenima". Valjda jer je to u modi. I onda počnu: Vi lovci ubijate..., jadne životinje..., i sve u tom stilu. Samo u svom dugogodišnjem lovačkom stažu još NITI JEDNOM nisam sreo NITI JEDNOG ZELENOG u šumi da pomaže tim jadnim životinjama. Viđao sam ih samo na TV ili po raznim prosvjedima s parolama u rukama. Još niti jednome od njih nisam u rukama vidio vreču kukuruza da ju nosi jadnim životinjama. Sve se nadam da ću vidjeti makar i jednog zelenog kako u šumi krči zarasle staze kojima se divljač kreće. Ili da napravi makar jednu hranilicu za fazane i u nju stavi koji klip kukuruza, pa da fazani imaju što jesti dok je sve pokriveno snijegom. Srne trebaju sol, a solišta rade jedino lovci. Lovci rade i hranilice, krče prolaze i prosjeke u gustim šumama. Preoru šumske livade i posiju kukuruz, pšenicu ili raž. Pa ostave urod da divljač ima što jesti. Obveza SVAKOG LOVCA je da u zimskom periodu u lovište odnese toliko i toliko vreča hrane, napravi hranilice za fazane i srne, pojila s vodom,... Ja nemam njivu da bi uzgojio kukuruz, pa zato kupim ili mi poklone dobri ljudi za gladnu divljač.
I uprkos svega ponovno čujem: Da ali vi ih ubijate. Hranite ih samo da bi ih mogli ubijati.
Osnovno pravilo u lovstvu je da u lovište moraš više unijeti nego što iz njega izneseš. Prvo uneseš, a tek onda možeš iznijeti. "Zeleni" dobro pročitajte što sam napisao. Što vi unosite u prirodu? Konkretno? Lovci u lovište puštaju mlade zečeve, fazane, prepelice, trčke,... Ne stihijski već vrste divljači u količinama koje su potrebne. Jer čovjek je ozbiljno narušio prirodnu ravnotežu. Pesticidi i umjetna gnojiva su već smanjila broj zečeva ispod dopustivog minimuma. U šumama više skoro da i nema starih stabala koja imaju duplje za gnježđenje ptica. Autoputevi stotinama kilometara presjecaju okoliš i onemogućavaju životinje u kretanju. Nitko te životinje nije pitao gdje su njihove staze, utabanani putevi kojima se kreću. Čovjek je velikodušno napravio svega nakoliko nadvožnjaka koji služe životinjama za prelaz preko autoputa. A ispod tih nadvožnjaka auti neprakidno bruje dan i noć.
Ima toga još...