U siječnju ove godine nekoliko osoba iz vlasti (što lokalnih, što onih koji imaju utjecaj na državnoj razini) su obećavali da je poplava u siječnju zadnja takva poplava za Neretvu. Prosinac ih je upravo dematirao. Izgradnja nasipa nije počela unatoč najavljenoj gradnji, a onda su se počeli prepucavati tko je kriv od 1972. godine pa do 2010. godine. Dakle 38 godina se problem plavljenja Neretve vuče po stolovima živućih političara, a prije toga se vukao 50-ak godina po stolovima mrtvih političara.
No ajmo reći da je to “viša” politika na koju se nije moglo utjecati od nas, “malih”, “beznačajnih” Neretvana.
Ajmo analizirati lokalno djelovanje za vrijeme siječanjske i prosinačke poplave po segmentima:
Kanalizacija:
Hrvatske vode (Anđelko Drnas, direktor VGO dalmatinskih slivova) su prigovorile vlastima Grada Metkovića da su ih upozorile da zatvore sve šahtove, da voda ne prodire kroz njih, ali da Grad unatoč obećanju, to nije učinio. Svjedoci smo da je velik dio vode na lijevoj obali Metkovića upravo probijao kroz šahtove.
Problem koji se dogodio u siječnju opet je očito bio problem.
Organizacija prikupljanja i raspodjele pomoći.
Prvi dani polave i vrhunac poplave su dočekani totalno neorganizirano. Dobru organizaciju u akciji prikupljanja i raspdjele pomoći pokazuju tek mještani, župa Sv. Nikole (kapa dole don Senki Antunoviću, don Tomislavu Bašiću i njihovim pomoćnicima i volonterima) te ljudi samostalno organizirani u grupe koje pomažu. Hrvatska gorska služba spašavanja i vatrogasci čine koliko mogu skromnim resursima koje imaju za ovakve situacije. Uključeni su iznimno aktivno i Vidonjci i preko njih i Pruđani.
Problem se javlja u lošoj organizaciji dostave pomoći koju spašavaju sami stanovnici ugroženog područja u suradnji s drugim službama.
Pokazalo se dakle za pomoć koja je i osigurana, da nema dobro organiziranog transporta - nedostaje trupica i drugih plovila, kao i prijeko potrebnih velikih vozila.
Iako je lekcija iz siječnja trebala biti naučena, nitko se nije sjetio da organizira bar neformalni registar plovila koja su se mogu staviti u funkciju ugroženom području. Sve da ste htjeli, praktički niste ni mogli staviti na raspolaganje svoju trupicu, motor za natapanje ili druge potrepštine, osim ako niste direktno znali onoga kome je to potrebno i sami mu to dostavili.
Problem koji se dogodio u siječnju opet je očito bio problem.
Organizacija komunikacijskog dijela
Već tijekom siječnja ove godine se pokazala potreba za većim brojem telefona na koji će moći zvati potrebito stanovištvo. No lekcija nije naučena tada i svi telefoni su opet bili blokirani skoro cijele dane.
Problem koji se dogodio u siječnju opet je očito bio problem.
Informiranje građana
Unatoč proglašenju izvanrednog stanja u niti jednom trenutku nije oglašena sirena za opasnost od elementarne nepogode! Netko kao da je zaboravio zašto služi ta sirena koja se jednom mjesečno nedjeljom u podne testira! Mnogi stanovici su znak za poplavu onog najkritičnijeg dana dobili tek kad su se jutri budili na WC i ugazili u vodu, a tada je bilo kasno!
Radio Delta je bila velikim dijelom na usluzi stanovništvu putem otvorenih telefona, dok je Radio Narona bila u akciji dok voditeljima nije priprijetila voda u njihovim kućama.
Inače dio medija je dobrim dijelom zakazao u informiranju građana. Na TV-u se Neretva prikazala tek kada je lijeva obala potonila. 5000 ljudi s desne strane Neretve pod vodom nije bilo interesantno, dok u Zagrebu kad se tramvaj sudari s autom, završi na dnevniku! Pisane medije neću ni spominjati.
Informacije su bili prijeko potrebne svakih par sati radi pripreme stanovništva za nadolazeće nedaće. Građani su željno iščekivali svaku informaciju o tome za koliko centimetara će se voda podignuti, kolika je protočnost Norina, kakve su prognoze na Neretvu idućih sati ili dana, ali se te informacije nisu dovoljno često i kvalitetno pružale, iako su se mogle bez problema pružiti građanima.
Problem koji se dogodio u siječnju očito je opet bio problem.
Obrana od poplave - izgradnja nasipa, punjenje vreća.
Jedna od najsvjetlijih točaka je bila sveopća akcija punjenja vreća u cijelom Metkoviću. Kompletno stanovništvo se dalo u punjenje vreća. Ispočetka se pojavio problem s nedostatkom vreća, ali se kasnije popravila situacija.
Početni nedostatak vreća se nikako nije smio dogoditi. Neretva je je poplavno područje i vreća UVIJEK u svakom trenutku mora biti. Kad se zna da te vreće ne koštaju ni kunu, onda je jasno da npr. 30.000 vreća, koliko je dostatno za prve udare vode, ne smije biti problem jer narod nema luskuz čekanja 2 dana dok vreće stignu.
Problem koji se dogodio u siječnju očito je opet bio problem.
POZITIVNI PRIMJERI
Vatrogasci, MUP, HGSS, ostale službe
Izniman napor u pomoći stanovništvu su dale sve gore navedene službe. Slobodno se može reći da su dali od sebe više nego što su dužni. Malo tko od navedenih službi je zakazao. Svi su bez sustezanja dali sve od sebe da bi katastrofa bila ublažena ili posljedice smanjene. Mnoge od njih je povrijedio odnos prema njima. Nitko nije tražio zahvalnost, ali su im često upućivane uvrede koje zasigurno nisu zaslužili, posebice jer su mnogi od njih bili volonteri.
Veliki plus za organizaciju i aktivnosti ovih službi.
Jedno od rijetkih mjesta u Neretvi koje se uspješno nosilo s poplavom je Krvavac. U Krvavcu su pripreme za poplavu počele na vrijeme za razliku od drugih mjesta po Neretvi. Pravovremene informacije koje su imali, navele su nadležne i stanovništvo da zajedno djeluju i obrane mjesto. Iako je voda bila znatno veća nego u siječnju, prodor vode u kuće je spriječen već u studenom, a ta obrana se održala do kraja poplave. U Krvavcu nije nedostajalo ni vreća, ni pijeska, ni pumpi za vodu, ni radne snage, a ni dobre volje. Iako je Krvavac naravno lakše obraniti od Metkovića, treba naglasiti da je Krvavac prošao praktički neokrznut u ovoj poplavi iako je voda bila veća za skoro pola metra od prošle godine. Neobično je bilo vidjeti kako u Krvavcu 03. prosinca stanovništvo gotovo mirno spava – ne zato što nisu marili, već zato što je obrana dobro organizirana.
Zaključak
Potrebno je još par poplava da utvrdimo gradivo.
Post je objavljen 15.12.2010. u 00:16 sati.