Marketing
U raljama zubate sreće
Ivan Sršen: »Skela / Bajke iz automata za kavu«, zbirka priča, Sandorf, Zagreb, 2010.
Na granici apsurda i crnog humora drži nas na svakoj stranici svoje prve knjige Ivan Sršen, dosad poznatiji kao urednik, nakladnik i književni agent, a sada eto i vrlo kvalitetan pisac.
Prvih nekoliko kratkih priča u ovoj zbirci odmah me podsjetilo na uzor-knjigu za sve kratkopripovjedače, na zbirku Likovi s krme Marcela Mariena. Model je za takve priče jedinstven: u kratkome se krokiju ocrta životni put glavnoga lika, uz obavezni naglasak na nekom uglavnom banalnom problemu koji ga muči, da bi se iznenadnim obratom na samome kraju junaka ili sasvim uništilo, ili bi mu se dopustilo da »uzleti u nebesa« ispunjenjem želja i iznad njegovih očekivanja. U takvu zanatsku shemu dobar pisac mora uklopiti takve karaktere i takve likove za koje još nismo čuli, mora biti originalan i začudan, i time će, varijacijom nove teme na poznati koncept, najbolje dokazati sebe kao pisca odnosno pokazati svoj talent. Sršenu to jako dobro uspijeva, njegove su priče izuzetno čitljive, zabavne, šokantne, a osim uspješnog pronalaženja originalnih likova i motiva (političar pogođen amnezijom koji uspješno rješava krizu; skretničari koji maštaju o spašavanju ljudskih života; čovjek koji je predvidio točan trenutak svoje smrti; plaćeni ubojica koji je ubio krivu metu itd.), dodatni šlag ovim pričama daje spomenuti element apsurda, dok se crni humor u ovakvoj formi već podrazumijeva.
U drugoj trećini knjige pisac nastavlja u istome duhu, i dalje su to vrlo kratke priče o čudnim likovima s neobičnim obratima, samo što su ovdje obrati nadnaravni, bajkoviti. Službenici koja sanja princa na bijelom konju pa njenu labilnost iskorištava požudni direktor na kraju će doći baš pravi princ na bijelom konju, a u ostalim pričama bajkoviti raspleti vrtjet će se oko sretnih predmeta, zločestih vilenjaka, pretvaranja u superheroje, ispunjenja pogrešnih želja i tome slično. U ovim bajkovitim pričama obrati su dvostruki: nadnaravna svojstva ili događaji likovima pokazuju izlaze iz njihovih životnih problema, ali nadrapali su ako taj nadnaravni dar požele kontrolirati, njime manipulirati, ako se usude brojati zube u raljama poklonjene zubate sreće.
U trećem dijelu knjige slijedi novela Skela, zanimljivo koncipirana životna priča lika koji do vlastita sazrijevanja i socijalizacije (kojoj je vrhunac oportunističko uklapanje u otuđujući birokratski stroj) dolazi preko niza zamalo kobnih životnih stepenica. Apsurdno-crnohumorni stil uvježban u kratkim pričama u ovoj se noveli razvio i razbuktao do sasvim osobito oblikovanog svijeta, sličnog onom poznatom, ali s nekim posebnim pravilima funkcioniranja. Glavni lik Skele će samovati ali i ljubovati, dvaput - oba puta u vrlo čudnim vezama - zapošljavati se i davati otkaze, putovati i vraćati se, dobiti metak, uspijevati biti neprimjetan, iskušati na sebi Helsinški sindrom, pričati svoje priče i slušati tuđe, pasti u komu i probuditi se iz nje, stjecati i gubiti prijatelje, biti hrabar i kukavica, i cijelo će nam to vrijeme biti prilično nesimpatičan, ali će nas ipak jako zanimati što će biti dalje.
Sviđa mi se ovakav pristup književnome tekstu. Već se nekolicina mlađih pisaca uspješno okušala u maltretiranju svojih junaka bezizglednim ljubavnim vezama, poslovima koje mrze, uzaludnim pokušajima razumijevanja svijeta oko sebe i svoga mjesta u njemu, a sviđa mi se i kako je to Ivan Sršen uradio. Jedino mi se čini da bi još bolje ispalo da je cijela zbirka ispunjena onako dobrim kratkim, kratkim pričama kao u prve dvije trećine knjige, ili da je Skela produ(b)ljena do dimenzije romana.
(Objavljeno u Glasu Istre, 6. kolovoza 2010.)
Post je objavljen 14.12.2010. u 08:28 sati.