Zanjihana ljepotica bila je čisti anđeo. Kurva ili ne – kome je to sad važno!? Više gleda mene nego Maritu. Srdašce mi skakuće iza grudobrana, spermići plešu ratnički ples. Marita i anđeo su se stale ljubiti i grliti. Ako se Marita ne boji side, zašto bih se ikoje od stotinjak spolnih bolesti trebao plašiti ja, sudbinski zadani jebač.
- Polako, polako! – šaptao sam si u podbradicu. Anđeo je pružala ruku, Marita nas je upoznavala, predstavljen sam kao najbolji Draženov frend. Valda, tako se zove anđeo, bila je oduševljena činjenicom da sam frend njenog također prijatelja. Na tu njenu izjavu malo sam se stresao pomislivši nije li Dražen sve to namjestio. Ipak, kad se mućne glavom jasno je da nikako nije mogao unaprijed znati bilo što od mojih jutarnjih ili dopodnevnih fraktalizacija. Ne Dražen, nego nas je sudbina raspoređivala po svojim nadnaravnim zakonima.
Cure su se počele raspitivati kako su i što ima novoga.
- Bolje da ne pitaš – tugaljivim glasom počela je Valda. – Mama mi je skroz u kurcu. Njen ljubavnik dobio je rak na mozgu, baš sutra ide u Švicarsku na dubinsko snimanje.
U zadnje vrijeme bio je malo onak na hero, ženi je rekao da voli moju mamek i da to ništa ne mijenja jer on lovu bere kao najlon vrećice u kontejnerima, ima neki jak posao u glavnoj medijskoj kući, od Imotskog je taj lik, neće njegovoj ženici ni dalje falit ni ptičjeg mlijeka... i počela je sumnja da se malo nakrenuo i evo, rak, i to baš na mozgu.
Marita samo što nije zaridala. – Joj, jadna, kaj bu sada s vama? Zadnji put si mi rekla da je tvoja mamek bila glavna za lovu u kući.
Anđeo je bacila pogled prema meni i nakon provjere svečano izjavila:- Kad si s Draženom u kompi mogu pred tobom sve slobodno govoriti. Draga moja Marita, kaj bum, pitaš? Kaj bum? Ništ! Radila bum duplo više. Prekovremeno. Kad druge počnu zabušavati sve ću ja odraditi.
- Pa to će te uništiti, Valdi, pa kako ćeš!
Djelovale su kao Hirošima u kolovozu 1945. Bio je red da se oglasim: - Kakva je priroda tvojeg posla? Ako je nešto nezdravo možda ne bi bilo dobro da pretjeruješ... – pravio sam se neupućen i mudrovao profesionalno mudroserski.
Svršetak fraktalizacije
Zavičaj koji nas obilježava je fraktalno strukturiran. Na vrhu fraktala je točka koja hadezeidnom matematičkom formulom određuje sve donje točke prostora. Sustav iteriranih funkcija dao je samoslične fraktale, od jedinice npr. u katastarskom uredu do samosličnih ministarstava, od grozdova fraktalnog obrazovanja do tradicionalnih fraktalnih bespuća. Samosličnost se samosličnošću nadograđuje.
Naš je fraktalni razvoj došao do svog vrhunca i dalje se nema kamo. Da smo ironični rekli bismo da smo se sudarili s vlastitom samosličnošću. Povijest, po svom običaju, mirno će čekati kako ćemo se izvući i izbjeći krivo izabranu fraktalizaciju.
Post je objavljen 13.12.2010. u 21:14 sati.