Sudbinska veza
Sigurno primjećujete kako sporo pišem...e to je zbog toga što sam ozlijedio višenamjenski prst pa ću polako jer tema je da prostite, jebena.
Ceste, pristaništa, gusterne, škole, sudovi (ne za vino nego za pravdu) vojni objekti, „arsenali“, svjetionici i još puno puno toga dobroga što nam ostade na korist i na spomen, da časno i radosno sa zahvalom spominjemo i pričamo potomcima, Oni su nam ostavili.
A nisu nam bili neki rod, ni babo ni sričevi ni prijatelji čak.
Bili su osvajači ali kako vidimo osvojili su nam srca i ostali korisni i nezaboravni. Ostavili su nam blago ti osvajači a mi svoju djecu umjesto u blagostanju ostavljamo u dugovima zahvaljujući „drugovima“ iz...ma zna se ne.
Povijesti se ne smijemo stidjeti već je štovati i iz nje učiti. Odrediti joj mjesto u našem žitku i bitku te s ponosom gledati na prošlost.
Naši stari su to itekako znali cijeniti te sa štovanjem i pietetom izgovarali i klicali, Franjo, Franjo...
Sudbinska spona ostaje i čini se neraskidiva pa veže i današnje naraštaje na tu uljudnost, muziku, ples, posao, znanje... poziva na kulturu.
Koliko li smo puta otišli preko u šoping, koliko puta s oduševljenjem spomenuli Wien, plavi Dunav, Grac...
Da spomenem samo neke od naših visokopozicioniranih političara kao recimo dr Andriju Hebranga koji je tamo bio na operaciji jer njegovi kolege ovdje u zemlji nisu znali napraviti to isto ili se bojao zemlje.
Inače bi čovjek to napravio ovdje ali je to teško izvodivo pred ogledalom pa eto, morao je.
Morao je i naš dr Ivo skoknuti do nama bliske zemlje po pilule jer mu je pao imunitet a toga opet nema u Lijepoj Našoj.
Možda je čovjek pogledao i neku operu usput a on je poznat po tome da dobro zna oprati torbeni sadržaj i taman kad se htio preko Njemačke vratiti u Hrvatsku ćope ga u Salzburgu a nije kriv, oću reć nije imao išijas.
Zato ja kažem, Austrija je nama sudbinski određena i mislim da bi i ovoga puta mogla odigrati sudbinsku ulogu.
Kako?
Ovako. Neka zadrže doktora radi Hypo-hopa, a što se stranke tiče mogu i za stalno, jer ako se vrati u Zagreb vrh Hadezeja će dobiti padavicu.
Eto zato su svi putovi vodili u rodnu zemlju Hitlera, valcera, Mocarta i velikog Franje Josipa s velikom nadom da tu i završi!
Kad je po srijedi, recimo, velika i prava kršćanska obitelj, (jedan brat svećenik, sestrica časna sestra, drugi brat predaje vjeronauk a treći brat veliki vjernik u pravdu) onda je normalno da samo Bog zna di su pare.
Post je objavljen 13.12.2010. u 01:14 sati.