Opet sam otvorila blog. Prošlo je nekoliko mjeseci od brisanja starog. Ni sama ne znam zašto sam pobrisala stari a ne znam niti zašto sam otvorila novi. Ionako mi je to predstavljalo gušt samo u osnovnoj školi i prvom razredu srednje škole iako to ni nije bilo tako davno. I sada u biti ne vidim poantu ovoga. Da me ne pucaju već tjedan dana neke bedare i da se nisam sad malo porazgovarala sa prijateljem u sličnoj situaciji koji je takoder otvorio ovu glupost ja bi vjerovatno buljila u prazno a ne visila OnLine po svim mogućim sajtovima. Zašto buljila u prazno a ne radila nešto kreativno i zanimljivo? Zato što mi je općenito trenutna životna zadaća kreativnost, a samim time dolazi i onaj zanimljiv dio koji uopće nije bitan osim ako ti je brutalno dosadno i najrađe biš se bacio sa zgrade jer ništa zanimljivije ne postoji. Zato volim kada uhvatim malo vremena prolutati mislima... I ponekad stvarno trebam preispitat si malo tu moju mladu glavu. Ali eto, ne buljim u prazno, i ne kljucam. Jednostavno puštam prste da skaču sa jednog slova na drugo, a ni sama nisam znala da mogu tako brzo pisati. I sada ne znam da li sam si kreativna ili sam se zadubila u razmišljanje. Da li će me netko uopće shvatit ili ćete misliti da sam neka emo klinkica? Ma pitanje je da li netko uopće ovo čita... Ionako mi je puna kapa interneta, Fejsa, televizije i svih ostalih medija... Priča, tračeva, vijesti, Ive Sanadera, princa Williama, Boga i Isusa Krista i mog spisateljskog "talenta" koj ne valjda ni kurca.
Zar je ikome stalo do tih ljudi? A do ljudi opcenito? Ili je svima stalo samo do sebe... I do uloge kakvu cemo mi odigrati u nasoj okolini... Život je "čovječe ne ljuti se"... Zabavan, brz i sam si gledaš svoje dupe.
Bok.
A.
Post je objavljen 12.12.2010. u 23:33 sati.