Marketing
John
Američka roba je neuništiva. Pitajte bilo koga i sigurno ćete čuti priču
o nekoj lijepoj i mekoj majici koja je sretno živjela 25 godina iako je prana svako malo
našim jeftinim deterdžentima.
Sjećam se, početkom 90ih nosila sam očeve majice iz 70ih. Bile su mi prevelike, ali lijepe.
Jedna je bila na Donnu Summer, jedna na Bee Geese, a jedna na Beatlese.
Bile su jednobojne, sa sjajnim aplikacijama, uglavnom portretima navednih.
Tada su mi se sviđale one rane stvari Beatlesa, a one iz kasne hipi faze nisam kužila.
Dosta dugo je trajalo to nekuženje, zapravo, ne samo zbog toga što sam bila klinka i
zbog nerazumljivih referenca na LSD, indijske mistike, glazbenu industriju i druge čudne stvari.
Tek negdje na faksu sam počela shvaćati i prihvaćati te kasnije pjesme.
Osim majica na Beatlese, po kući su se nalazile i druge zanimljive stvari, dvije knjige o grupi,
kazeta Double fantasy i prijevodi tekstova s tog albuma za mamu, ispisani na onim ogromnim
starim kompjuterima iz 80ih, s kojih su također izlazile i slike Peanutsa u ASCII-u i slično.
Knjige još uvijek imamo. U njima sam našla draftove pisma koja je teta za boravka u Jugi
pisala prijateljicama u Americi onim tipičnim okruglim američkim rukopisom. Dvije povijesti u jednoj.
Ne znam jesu li samo pjesme ili urođena naklonost prema čudacima ili te knjige i svi odgledani dokumentarci
te legende i mitovi oblikovali moje preference,
ali moj najdraži Beatle je John.
Bio je mlad, temperamentan,blesav, traumatiziran. Osnovni sastojci za rock zvijezdu i buduću legendu.
Rastao je, mijenjao se, učio, griješio, patio. Počeo zagovarati razne stvari na svoj jedinstven način
(za razliku od današnjeg povremeno dosadnjikavog Bonovskog i sličnih faca)
I taman kad mu se sve nekako posložilo, kad nije sve išlo savršeno,
ali je definitvno postao smiren i zadovoljan, dođe neka budala sa Havaja i upuca ga ispred kuće.
Točno godinu dana nakon što su se moji roditelji oženili, pa im tako svaka godišnjica bude zasjenjena tužnim
sjećanjem na Lennona.
Majica na Beatlese je davno pokojna. Yoko Ono je konačno dočekala da ju cijeli svijet više ne mrzi, ali
nije ni da ju nešto ludo vole. Vjerojatno će o njoj kao o neobičnoj ženi i umjetnici više razmišljati nakon što umre.
Knjige su u dobrom stanju, stoje u ladici ispod mog kreveta. Kazeta je na tavanu. U međuvremenu sam se počela
interesirati za još dva Johna.
Trebala bih konačno nabaviti Lennonove solo albume u mp3icama. Do tad moram ponovo poslušati albume Beatlesa.
Čisto da otkrijem nove stvari.
A zadala sam si i novu misiju. Kada konačno posjetim Ludu Amerikanku, moram otići u Central park i slikati
se na ovom mozaiku. Za tatu.
Uploaded with ImageShack.us
Post je objavljen 13.12.2010. u 11:38 sati.