Jutros, jos po mraku, ocistio sam odvode na balkonu i pozurivao Vesnu da se izmedju dva pljuska ubacimo u auto. Vesna je prosla "liso", ali ja sam se dobro smocio ukrcavajuci torbe i vjesalice, no brzo sam zasjao od srece shvativsi da sam mogao biti mokar do koze, jer su krupne kapi pocele bubnjati po krovu. Vidljivost se smanjila na stotinjak metara, a s time i brzina voznje. Snazni vjetar, neuobicajen u ovim krajevima, jos vise je otezavao voznju i mi smo milili autoputom prema jugu. Negdje oko Kfar Sabe kisa je prestala. Kisne oblake zamijenila je zavjesa prasine.
Povremeno se naziralo sunce tamo gore, a kad bi vjetar podivljao nasli bi se usred zute mase i gotovo zaustavili kretanje.
I tako jos dva, dva i po sata, dok se nismo popeli na obronke Micpe Ramona. Sunce je zasjalo i nepregledni zuti oblak je bio pod nama u krateru. Protegnuli smo malo noge kad gle:
Krdo kozoroga na plandistu! Gazda se niti ne obazire na mene,
ali je zato mlada ljepotica puno znatizeljnija!
Nastavili smo dolje, natrag u "nas" prasnjavi oblak i sve juznije, zaobilazeci neka tamo stabla,
pa do Eilata i zdravice nakon ove neocekivane avanture!
Ugodan odmor!!!
Post je objavljen 12.12.2010. u 22:09 sati.