Pregled posta

Advent u Grazu :)

Već tradicionalno svake godine u ovo doba, u vrijeme Adventa, nastojimo jedan dan provesti u gradovima koji i ulicom dišu i žive ove dane. Iako je ove godine sve bilo upitno – što zbog trudničkih «problema», što malo financijske naravi, što nekom tugom koja nas obuzima zbog rastanaka koji su bili ali i zbog, puno težih, koji tek slijede, ipak smo smogli snage, volje i želje suprotstaviti se negativnostima i provesti jedan dan daleko od svih «neprilika» koje nas prate. Najveći zgoditak je bio što smo baš o svemu razgovarali o smijehu, sa dovoljnom dozom ironije, ali i sa nekim inatom, snagom ali i odlukom – ništa nam neće ovaj dan pokvarit! ..... a kako je bilo ????

Okupljanje je bilo u pet – preventive radi – jer, uvijek se čekamo, kako je i red.... .krenuli smo.... prvi doživljaj bio je prelazak Slovenske granice – malo smo se zbunili – nalazimo li se po novoj topografskoj karti na pravom mjestu ...ili ? Čini mi se da su se to pitali i Graničari – skoro tri sata smo čekali na prelaz granice.... a najjači mi je bio izlazak iz busa – kao i uvijek, putovnicu u ruke, van, nutra...no, razlika je – ovaj smo put samo dobili pečatnjak u putovnicu ( e, da je bar zlatni...) – ni odzdrav na «dobrojutro» « hvala» (kaj su mi zmazali putovnicu) i «na svidanje» (nije valjda mislio da ga provociram? ) Gledao sam prijelaz i pomislio – vidiš, ko kaže da nama nije dobro? Neki dan je ovuda protutnjao ex Premijer a danas ovaj prijateljsko - radnički stampedo ( da ovaj? Buseva je bilo kao u priči...)... samo, velika je razlika – naš smijeh, šale i pošalice odjekuju cijelom pograničnom zonom...što ne bi mogao reći za.... no, kako god... nakon klasičnog Šengejskog zida zakoračili smo u Europu – ajde, kažu još koju godinu pa ćemo i mi biti u njoj...hm..a di smo sada? Ma nije bitno....
Atmosfera u busu je bila prestrašna! Nevjerojatno – koja galama, nit moš spavat a još manje mogu doć do riječi.... jedva su klincima dale koju prozboriti.... u jednom trenutku muški su se tiho, neprimjetno, povukli na kraj autobusa – pa možda bi si i mi nekaj rekli....
Do Maribora neke su već posustale u žustrim razgovorima ( a kako i ne bi – i njih je iscrpio taj «zid» kojeg kao da smo zidali, a ne prelazili) a mi smo se smješkali i čekali onu očekivanu «kad je puš pauza?» i, dok smo birali malo odmorište čuo sam sve o novim igračkama koje su neki klinci dobili od Nikolice, kak su bile kisele mandarine ( jesam ti rekao da ne kupuješ tam?), kak su dobre čokoladice...a najviše sam se nasmijal na «Kiki, buš nas opet vodil na kuhano vino? Sad smo malo narasli ))))» hm...misle li to oni popiti cijelu šalicu? Hm...hm.....
Nakon kratke pauze, kavice, cigaretice, krenuli smo dalje... po putu smo odlučili da ćemo šoping – kratki, obaviti u Lajbnicu – malo, preslatko mjesto, u koje sam svojevremeno često odlazio – što u šoping, što na male izlete, u kojem nađeš sve one sitnice koje trebaju pojedinci uzeti ali – ipak, nakon Graza....kako nam je vrijeme malo pobjeglo napravili smo rebalans..... plan je bio dosta ambiciozan i htjeli smo, u ovako opuštenoj atmosferi, ipak nešto i vidjeti od Graza. Mislim da sam vam već rekao da su ovi naši izleti prvenstvenog cilja druženja, opuštanja, ponešto i učenja, a šoping...ako se stigne ( ovaj put smo shvatili što to znači hi hi)
Kako su mi moje «hodačke» gležnjače otkazale poslušnost ( đon se posvadio sa gornjim dijelom i nikako ih sastaviti – kaže šuster – pa stare su... pa kaj? Ali, meni najudobnije...no....) morao sam se poslužiti jednima koje nisam previše nosio, malo toplije, slične planinarskima, ali – nisam znao kako će moje noge reagirati ... ne, nemojte sumnjati – tenesice su bile u ruksaku – stvar je samo da li će kišiti, sniježiti..... ni jedno ni drugo – pratio nas je predivan dan.
I konačno, uspjeli smo se dotaljigati do Graza – kad se sjetim da smo nekada, starom, neautopotiranom cestom preko Slovenije, stizali za oko tri sata, ovo putovanje od pet sati bilo je pravi nestašluk. Oko jedanaest smo se iskrcali u blizini Opere i krenuli u kratki ali slatki obilazak Ne, neću sada o povijesti, ali, podijelio bih s vama neke slike i dojmove koji me još uvijek griju...

Jaslice u ledu (možete ih pogledati i uživo na netu http://translate.googleusercontent.com/translate_c?hl=hr&sl=en&u=http://www.steiermark.at/eiskrippe-2010/%3Fpic%3D1&prev=/search%3Fq%3Dgraz%26hl%3Dhr%26rlz%3D1T4ADRA_enHR397HR397%26prmd%3Divm&rurl=translate.google.hr&usg=ALkJrhhiNE6zKhHluKtIaDbdjBwmBxfG0g - ne, ne mogu ubaciti link....još uvijek )

Uz zvuke harfe pogled na ove Jaslice je nešto što će vam, bez obzira što su napravljene od leda, ugrijati dušu.... uz tople i nježne note, koje laganim prebiranjem po žicama proizvode hladne ruke, lako ćete uploviti u sanjarenja..

Pogled na Operu i čelično zdanje pored nje možda ne pokazuje impozantnost koju treba očekivati iznutra...




Predivan zvonik sa lutkama na čiji smo ples malo zakasnili ( prozori se otvaraju tri puta dnevno i žena i muškarac, odjeveni u nošnje, pozdravljaju razdragano pučanstvo...pijetao iznad njih, također ima nešto za reći)




Katedrala, mauzolej







Ova me ulica (Herrengasse) strašno podsjetila na Ilicu – osim što tramvaji tutnje njome to je i glavna šoping ali i ulica života Gra(d)za – naravno, uređene fasade, ljubimci koje ćete sresti i u dućanima, gužva, ulični umjetnici – nezaobilazno je društvo koje pravi veliku razliku od mog grada.... Vjerujte, na svim licima osjeća se neka radost, veselje, smirenost – a ako čujete neko njurganje.... garant turisti – kojih je, naravno, bilo u popriličnom broju. Osjećao sam se, doista, kao u Zagrebu – sve sam razumio..a i kad me je glavna ulica dovela do glavnoga trga tražio sam Bana....dobro, ne Jelačića








Prošetavši uz Muru ugledali smo s druge strane Muzej moderne umjetnosti, crkve, ali i po nekima impozantni umjetni otok...čelični otok... iskreno, nisam siguran koliko je to ekološki ali i za samu rijeku dobro, ali, očito nam se budućnost vidi u čeliku....... i dok sam «gazio» Murom prisjetio sam se posljednje poplave i potopa broda na Savi.........



brzo sam, koliko su me noge nosile, dokopao se lijeve obale..i polako smo nastavili šetnju put Gornjeg grada. Kako sam već rekao da sam asocijaciju imao na Ilicu, vožnja uspinjačom, pogled iz nje ali i s Schlossberga podsjetila me na naš Gornji grad. Kula koja me dočekala podsjetila me na kulu Lotršćak, topovi na Grički top.... doista, puno, jako puno sličnosti s mojim gradom dovelo me do zaključka da bi ovdje mogao živjeti... bi li? No, uživao sam u laganoj šetnji i predivnom pogledu










Iako sat na drugoj kuli koji je vidljiv u gotovo svakom dijelu grada nije pomicao kazaljke i vjerno je «lagao» vrijeme, ipak ga je bilo predivno vidjeti prije spuštanja, sada liftom, u grad.....

Sišavši niz utrobu ove «planine» u podnožje prošli smo pored pruge i vlakića, koji, u spletu tunela čine još jednu atrakciju.




Kako sam na čuvanje dobio nekoliko «klincezi» i «klinaca» malo sam se našalio s njima...i, prolazeći pored lokomotive zapjevao «Beži Jankec»... nisam ni slutio da će me mališani tako podržati.. .ostatak ekipe se smijehom diskretno udaljio od nas (kao... nisu s nama) a mi smo lagano pjevušili sve dok nam jedna teta nije rekla.. .» a Vašem je Ivi ipak i avion pobegel»..pogledao sam ju, nasmijao sam se, i odgovorio kao u prolazu.. je, je, gospođo..pobegel mu je, ali, kako i pjesma kaže...» nek pobegne, nek pobegne karta mu je v žepu – videl bu Ivo beli Zagreb grad» Ostatak ekipe me u nevjerici gledao... a jesam li nešto krivo rekao?...Idemo dalje.....

Lagano smo se spustili do Trga .... noge su, kao udaraljke, započele svoj Krabuljin ples... gledao sam gdje malo prisloniti leđa.... mali Ivek se ponudio za pomoć..daj bum ti ja zel ruksak... ma nije težak, i tak smo već sve pojeli ( koji su to slatki termiti ) .. sjeli smo na pićence. Naravno, svi su navalili na kuhano vino...a, morao sam i ja.... klinci, kao i lani – dijele ... koji je to za njih slatki doživljaj.....




Dok su mi noge vapajem vikale hvala, hvala...pomazio sam ih i uzvratio zahvalnost.... a kupio sam im i nove kapice iliti čarapice i siguran sam da se budu kul osjećale
Od šopinga ... kupio sam čak dvije stvari – čarape koje sam usput naišao i jednu guba, laganu, vestu za cijelih 10 €...koja je bila u košari na ulici ispred neke robne kuće... čak ni slatkiše nisam kupio ( siguran sam, kumica bu imala nekaj za primijetiti), ali, srel sam rođaka s kojim sam bacio slatku ćakulu




Zbog cijele pretumbacije vremena shvatili smo da nije niti potrebno do Lajbnica ići jer... i tak su dućani otvoreni do pet. Lagano smo prošetali ulicama dok su ukrasi obasjavali iste... sjeli, pojeli hrenovke, malo zalili vinom i lagano krenuli prema mjestu čvenka.













U busu se naravno pregledalo kupljeno, ovaj put, kratko je to trajalo, više smo vremena proveli u prepričavanju dogodovština kojih je bilo..ipak, mislim da smo sa Jankecom ovu godinu klinci i ja odnijeli pobjedu...
Onda su klinci, fascinirani pantomimičarima s ulice, poželjeli okušati se u toj igri – ne mogu vam to ni prepričati... kada dijete silom se trudi objasniti pojam konjanika i u galopu preleti po autobusu..... i... čeka odgovor..a ja ko iz topa... kit..kit ubojica... ( a kaj ja mogu, taj galop me je na to asocirao) .. ne bum se više igral – mislim da je ovo bilo gore nego «čovječe ne ljuti se»

I kada smo mislili da se treba samo do doma dopelati uslijedilo je iznenađenje koje nismo očekivali... na izlasku iz Dežele opet smo morali van iz busa, prošetati se pored kučice, predati putovnicu, i čekati bus... ala, ala.... mislim da ćemo slijedeći puta probati preko Mađarske u pohode......

Sve u svemu, bilo je lijepo – naporno, umorno, ali ispunjeno i veselo..a to...to i je bio cilj!

Danas... danas sam u povratku doma (prespavao sam kod frenda) svratio na kolodvor iz usluge kupiti kartu .... i... presrela me mala Romkinja prodavajuć Katolički kalendar .... kako sam onako, prošao, zagrmila je zamnom....dao Bog da se oženio ove godine! Trebam li vam reći da mi je oraspoložila već veseli dan? Okrenuo sam se i rekao... šteta što je godina tako kratka, moram se požuriti.... a ne, neću vam reći što sam u nastavku čuo.....



uz današnje Svijetlo koje je došlo i u moj grad ...






Post je objavljen 12.12.2010. u 21:00 sati.