Nekako imam osjećaj da je već vrijeme da se saberu neke cifre, kako to već ide svake godine u ovo prednovogodišnje doba.
Prvo se moram sjetiti što je i kako bilo prošle. Ako se dobro sjećam, svi su govorili o recesiji, no, ruku na srce, još uvijek nitko tko je radio baš to shvaćao jako ozbiljno. Makar je već tada Engleska bacala božićne poklone na luude raspordaje, samo da pokrene privredu "s guza" oliti od strane kupovine, pa na rikverc, mi smo i dalje više manje rasipnički živjeli, sumnjajući da će i u ovoj našoj Lijepoj našoj doći do krize i otkaza...
Privatno? Osim nekih osobnih pobjeda, cijela obitelj živjela je na krilima velikog i dobro plaćenog posla. Ehhh...
Što sam s ovom godinom shvatila?
Da velike nužde i velike nevolje zbližavaju ljude (obitelj), te smo stvarno prošli neke tako teške trenutke, neke situacije u kojima bi mnogi žile izrezali, a opet - glava nam je cijelo vrijeme bila ono malo iznad vode da se ne utopiš. U suzama, u krvi, u ...
Isto tako moram naglasiti da sam u najtežim trenucima uspjela blokirati (crne) misli, te sam/smo rješavali problem po problem, iz dana u dan, tjedan, mjesec... Nisam ni znala da imam toliko snage...
Na poslu je isto tako bilo turbulentno, te su se stvari događale i mijenjale iz dana u dan. Doduše, nekidan mi je obznanjeno da me sele na novu lokaciju, no uz povećanje posla i odgovornosti prilijepilo mi i 20% povišice, pa se stvarno ne mogu (jako) žaliti.
Tamo negdje u velači, kad sam u jednom ženskom časopisu pročitala horoskop za taj mjesec mislila sam da haluciniraju - pisalo je kako ću lumpati, tulumariti i družiti se više nego ikad. Kako su samo bili u pravu.
Ovo ljeto mi je prošlo u kasnonoćnim izlascima, živim svirkama (s rock pjesmama moje mladosti), pivi, nekim novim ljudima, nekim emocijima za koje nisam ni znala da mi mogu zamaglili vid...
I da mi je netko rekao da ću bez većih emotivnih problema provesti ljetni godišnji na bazenu u vlastitom dvorištu, jutarnjim kavicama u lokalnom kafiću (s cekerom pod rukom), te u svemu tome naći tako puno veselja, radosti i ugodnih trenutaka - stvarno bih mislila da me laže.
Uz sve frke oko financijskih konstrukcija, uspjelo se pobjeći nekoliko puta na izlete do Mađarske, Baranje, Slovenije, Like, Zadra...
O otkriću joge već sam pisala.
Što još reći?
Lijepo bi bilo da slijedeća godina bude malo manje psihički naporna, no ne smeta mi ako bude jednako intenzivna i jednako zabavna. Ako se to tako može reći...
Post je objavljen 12.12.2010. u 15:18 sati.