Uklučilo se svjetlo I u dan I u noć
U kišnu vjećer vjesti su bili bez kraja
Bez neku nadu o početak kraju
Razlog neki , tihi možda…
Nije ništa više, ni manje nije, to je ono
With out Ticket To The Moon
Oh…tako tužno, tako ružno,
zlokobna sova navestuje stid I strah
neću ni sebe priznati,
,,na šta li ja lićim, kad ne mogu ni sebe
Podnositi,, ja, tvoja saputnica…
Sa nespretnim korakom mičim se
Dok ti kažeš: sjajno izgledaš!
Moje emocije su strahovito krenule ka dnu
Dok u visokim petama neprimečeno plešem u zraku
Tako, Ipak sam, znaš, moram priznati - tokom vrjemena
Postala glumica,
tko bi reko … vrjeme mentor.
Post je objavljen 12.12.2010. u 11:10 sati.