KUTIJA MOG ŽIVOTA
VEĆ KADA POMISLIM DA KUTIJA NA ORMARU ZAUVJEK BUDE OSTALA TAMO U PRAŠINI, , A NA NJOJ NASLAGANE RENGENSKE SLIKE ŽIVOTNIH LOMOVA I ZARAŠTANJA RANA, ROĐENJA , BOLESTI I SMRTI, SPREMLJENE RADOSTI I TUGE , TADA JEDNOSTAVNO UZMEM STOLICU POPNEM SE NA NJU I SKINEM SA ORAMARA OTPUHUJUĆI PRAŠINU.
Sjednem na pod stavljajući ju između nogu , polako odvezujući čvorove šapage kojom je vezana tako da sve ostane u njoj što je pospremljeno.
Dupkom puna djetinjstva, odrastanja između dva stabla ,jedno puno prekrasnih cvijetova ....
Drugo stablo sastavljeno od samih šiba .................................
lomljenih po potrebi i udarajuči po tijelu i duši odrastanja malenih, istovremeno trgajući nemilosrdno naljepše cvijetove sa stabla mog i našeg djetinjstva.
U Kutiji je puno skrivanja pod stablo s prekrasnim cvijetovima iako znajući da ni tu nismo na sigurnome , lomeći svakodnevno cvjetove sa tog prekrasnog stabla ostajemo nezaštićeni , iako zakriljeni preostalim granama i cvjetovima naljepšeg stabla našeg djetinjstva, Osjećali smo da se to stablo s naljepšim cvijetovima polako suši, vene, grana po grana boreći se da izdrži do našeg izrastanja.
Izdržalo je i onda uvenulo i umrlo.
Majka
On
Stablo sa puno šiba živi zauvjek pospremljeno u drugu kutiju,
kutiju na kojoj piše adresa Zaborav..
Post je objavljen 11.12.2010. u 19:31 sati.