V Varaždinu kraj placa
Kućica u cvijeću,
Ljubičasta (murasaki).
Schule, school, scuola, escuela, école,
A odnedavna i gakko.
Bok uz bok
Jezicima svijeta
Svrstade se, eto,
I japanski naš svagdašnji
(minna no Nihongo),
Presedan u našem gradu (hajimete).
Za samuraje u srcu
Što kuraža imadu
Da suoče se sa znakovima ludim:
Hiraganom, katakanom,
A bok i bogme i kanjijem,
Ako nam se baš i prohtje.
Četa mala ali hrabra
(čak dvije su ih, jitsu wa – da iskreni budemo),
Jednom tjedno sastaju se
U večer ranu
I marljivo uče (gambaru),
Na Šeherezadu još stignu.
Sensei im
Pravedna i stroga
Al ni to previše,
Da svi budu genki, jelte,
So da ne.
Zadaće im stižu mejlom,
Šta se može, shoganai.
Nippone, o Nippone,
Zemljica si čudesna,
Učimo o tebi s žarom.
Krasno nam to sasvim ide,
Okagesamade.
A i slikat se volimo,
Ko pravi Japanci,
S dva prsta u zrak – chiiiizu!
I što se nas tiče,
Uvijek,
Itsumo,
V kao Victory.
Hvala na povjerenju prof. Šimunić i osoblju Škole stranih jezika Šimunić
Post je objavljen 11.12.2010. u 16:00 sati.