Iz čiste dosade...izazvan bijesom zbog čekanja lijekova u bolnici, odvrtili jedan iz sasvim prirodnog ciklusa.
Damijan: "Mama, jel osjećas bebu?"
Ja: "Ne, ne mogu još nista osjećati."
Damijan: "Al sad si trudna, zar ne?"
Ja: "Jesam, bar tako kažu, sve dok ne dokažu suprotno."
Damijan: "Pa zar nisi ništa osjećala prema meni kad si mene nosila?"
Ja: "Naravno da jesam, bila sam presretna, ushićena, euforična!"
Damijan: "Mama, izvoli se nasmješi i budi i sada ista takva, beba to osjeća!"
Smijala sam se danima, veselila sa najbližima, brzo su prošli dani iščekivanja koji to u stvari i nisu bili.
Jucer sukrvica...pa stala. Danas bolovi...pa stali.
Test - toliki minus da iako se ne vidi, osjeća se u zraku. Odiše negativom.
No nismo nesretni. Sretni smo!
Vrijeme je sreće, veselja, darivanja, blagostanja. Nije vrijeme za tugu i malodušnost.
Ionako smo sigurni da ćemo iduću 2011. biti blagoslovljeni još jednim članom.
Neumorni smo, uporni i tvrdoglavi! Svi zajedno, cijela obitelj, MI!
Blagoslovljen Božić i Sretna Nova 2011. godina svim čitateljima moj bloga, mog dnevnika, djelića mog života!
Post je objavljen 11.12.2010. u 15:48 sati.