...je tako slatko doći na posao, donijeti kavu, zaključati se, nabiti muziku na sav glas, pokazivati srednji prst nesretnicima koji misle da je radni dan meni kao i svim drugima, pa upiru zbunjeno na zasrana vrata, sjediti opušteno u trenirci i sređivati kaos od računa.
Da nije ove zadnje tlake, bilo bi savršeno....
Uvijek neko sranje.
Post je objavljen 11.12.2010. u 11:22 sati.