VILENJAKU
Tamo gdje prošao si
topio se snijeg,
ružičast od svitanja,
i začula sam
meškoljenje hrabrih ptica,
a predvečerja snena
dobila su okus
tvojih usnica.
Al ipak
posudila sam
obješene ledene naušnice
drveća,
i ozbiljno zaprijetila
tvojim mjehurićima od pjene
da ću ih taknuti noktom,
kao i kolibicu onu i pucketavu vatru,
i ono francusko vino, grimizne poljupce,
i snove tvoje sjetne koji se prelijevaju
mojom gordom osamom,
jer znaju da će se rasplinuti...
jer vukom sam postala......
a ljubila sam bezbroj puta,
bože, kako sam samo ljubila,
strastveno i bez ostatka gradila,
vilinske priče,
marljivošću predanog i posvećenog,
i gorke bademe poslije sadila
čežnjom gustom bolnom neutješnom
i zavijala na pustom mjestu,
nimalo ženstveno,
bez tragova i bez proklinjanja,
bježala.....
al ipak, znaš, hvala ti za svaki baš san.....
Post je objavljen 10.12.2010. u 19:45 sati.