Svakodnevno se borimo s vlastitim egom u potrazi za najboljom odlukom.Vjerojatno nismo ni svjesni koliko zapravo utječemo na ljude oko sebe. Trenutak nas može učiniti čovjekom, ali i ocrniti sliku vlastitog lica jer smo bili u agoniji osjećaja.
Zanimljiva je činjenica koliko zapravo želimo biti svoji, ali situacija to ne dopušta. Dođe ti da kažeš sve što ti je na umu, ali znaš da bi time mogao povrijediti drugu osobu. Čini li nas to lošim ljudima? Zar smo stvarno tako bezosjećajni i egoistični kako suvremeno razdoblje nalaže? Svjesna sam svojih pogrešaka koje svakodnevno radim. Ne ponosim se time, ali smatram da je bitno biti svjestan – tada možeš nešto poduzeti u vezi toga. Samokontrola i unutarnje ja iz dana u dan pomaže. Čak i kada kažem nešto što zapravo ne mislim, iz mene izlazi trenutna ljutnja i bijes. Koliko nas zapravo trenutak promijeni u skroz drugačije osobe. U trenutku se jednostavno ne možeš prepoznati. Čini li nas to dvoličnima ili se samo trudimo svima udovoljiti i biti onakvi kakvima se očekuje da budemo. Ne želiš nikoga razočarati, ali nekad jednostavno ne možeš držati u sebi. Brane li nam svakodnevne maske da budemo ono što zapravo jesmo u svoja četiri zida? Biti ili ne biti u određenom u trenutku stvar je osobne prosudbe o nastaloj situaciji. Oklijevati ili ne kaošto je Hamlet napravio? Imao je prilika da se osveti za očevu smrt, ali ipak vidimo ljudskost u njegovim postupcima. Nije htio biti isti kao njegovi neprijatelji. Tako i ja često razmišljam. Čak i kada se nađem u situaciji kada bih se mogla osvetiti za povrijeđenost, odustanem. Sjetim se da nisam osvetljubiva i ne volim nauditi ljudima. Osjećala bih preveliku grižnju savjesti, čak i kada se čini da ta osoba svojim postupcima to zaslužuje, ali pitaš se zar je stvarno vrijedna svega truda, pa čak i kad je riječ o osveti? Najbolje je takve osobe ignorirati i zaboraviti da postoje. Teško je, čak je i teže od osvete, ali učinkovitije je. Nema grižnje savjesti, a drugu osobu boli jače nego bilo koja osveta jer time dokazujemo da nam je još uvijek stalo.
Kako god bilo, trebamo biti svoji, pokušati ne ovisiti o trenutnom raspoloženju, razumno razmišljati iako je bitno vidljivo samo srcem.
Post je objavljen 08.12.2010. u 18:35 sati.