Marketing
Političari su deset posto politike
Moj članak E baš bi svatko htio biti Treći put! :) izazvao je živahnu diskusiju na kolaborativnom blogu pollitika.com, gdje sam ga također objavio. Prenosim sad jednu svoju reakciju.
Važna linija diskusija dolje, koja se udaljava od teme dnevnika, jest isticanje potrebe dobrog lidera, Vođe, oko kojeg bi se organizirao pokret (a ne klasična stranka), koji bi "pomeo" obje sadašnje vodeće stranke i svu sadašnju politokraciju.
Primjeri za ugled: Vladimir Putin, Silvio Berlusconi, Bojko Borisov (u Bugarskoj).
Spominje se recimo i kako je dobra stvar vojničko iskustvo. Treba li spomenuti da smo nešto slično - masovni pokret na čelu s osobom koja ima vojničko iskustvo - već imali, tijekom deset godina? Da i ne spominjemo onog ranije, koji je vladao 35 godina, a neporecive uspjehe imao je kao vojskovođa.
Takav pokret neminovno bi zajedno s politokracijom trebao "počistiti" i kojekakve "intelektualce", gnjavatore, anarhiste, zavidljivce, smetala, profesionalne bundžije i vječne disidente, tipa mene. Zapravo - njih bi počistio prve, a s onima prethodnima, predmijevam, kako povijest pokazuje, već bi se nekako dogovorili. Kao, naravno, i sa zastupnicima krupnog kapitala, domaćim ili stranim.
Zazivati dobrog Oca da nas vodi, istina, "u skladu je s našim mentalitetom".
Postoji ipak i drugi put, a to je da se mentalitet mijenja. I da ljudi shvate, da ne mogu od političara očekivati, da riješavaju njihove probleme. Da odrastu, da ne zazivaju Ime Oca, nego da se sami organiziraju, uključuju i odlučuju.
Političari su deset posto politike. Organizirani građani trebaju sudjelovati i političare pritiskati ne samo na određena rješenja, nego na određene načine ponašanja.
Prošle godine, na temu vođe, kad se Bandić nametao kao potencijal, napisao sam nekoliko tekstova. Pogledajte: Hrvatska pred izborom: više ili manje demokracije? Pogledajte teorijski razjašnjenje: Towards Leader Democracy?. Zapisao sam tada:
Pred nama u Hrvatskoj je, upravo sada i u slijedećoj godini, dilema: hoće li nam se nametnuti suženje demokracije, od danas nezadovoljavajućeg oblika partitokracije, ka "demokraciji s vođom", ili ćemo pak nastojati na širenju demokracije?
OK, prošla je već gotovo i "slijedeća godina", ali dilema je ostala. Partitokracija nije bitno uzdrmana, usprkos određenog uzmaka s referendumom o referendumu. I dalje ostaju dvije strategije.
Ista tema je središnja u mojem prekjučerašnjem tekstu Bolji život za sve? Učimo od Brazila!. Sažetak:
Tri osnove uspješnog razvoja Brazila pod ljevičarskim vladama, koje su odbacile zabludu "Trećeg puta":
1. aktivni i uključeni građani,
2. poštovanje demokratskih procedura,
3. snažna poticajna uloga države u ekonomiji.
Nikakva mudrost, sve se zna odavno. Naravno, bilo bi još bolje da su izabrali zelenu kandidatkinju za predsjednicu!
Post je objavljen 09.12.2010. u 08:36 sati.