Jučer slušam voditeljicu na radiju Tamaru Loos (koja po mom mišljenju previše afektira) kako puše u mikrofon i kaže kako se u Zagrebu osjeća miris ribe što nju podsjeća na Badnjak. Potom je nazvala ribarnicu i pitala što ima novog. Tamo neka je nabrajala – svježe skuše, lokarde, a uskoro i papaline i srdele.
E, sad, podsjeća li i mene miris ribe na Badnjak? Ma kakvi, miris ribe me podjseća na uzgajalište tune na Braču koje sam vidjela i taj miris (ili bolje reći smrad) nikada neću zaboraviti. Podjeća me i na staklene oči riba u ribarnicama, na mrtve oči.
Na Badnjak me podsjeća moja baka, mrtva nažalost. Kada danas čujem vjernike kako kažu: 'Uh, al' smo dobro postili na Badnjak, prenajeli smo se ribe!' zbilja mi je muka. Ne samo zbog ribe već više zbog cijelog tog posta i kvazivjere. Ako je post, onda bi trebao biti post, ne bi se trebalo prejedati. Opet je tu moja baka. Ona je postila ovako – pekla se bundeva i to se jelo cijeli Badnjak. Tako sam i ja probala, vjerujte – to je post, onakav kakav bi trebao biti.
Post je objavljen 08.12.2010. u 10:40 sati.