Draga mama,
Znaš, opet sam bila u onom "našem" kafiću u Austriji. O da, pili smo kavu, no gle prevaranata - nisu nam dali šalice. Mislim da smo krivu kavu naručili. Ehh... Nije nas dugo tu bilo.
Ali mi je zato Guzda kupio malog keramičkog anđelčića. Baš je prerasan. Sada mi stoji u kuhinji i gledam ga i svaki put razmišljam o tebi. Baš nam je bilo lijepo kad smo tih dva puta godišnje znali otići u Graz, čak onda prije, kad sam bila puno manja samo do Leibniza. Sjećam se još uvijek (sigurna sam da su negdje u vikendici) i onih perli što su bile taako skupe, ali si mi ih ipak kupila, pa sam poslije radila one zgodne narukvice..
I svih onih preslatkih olovaka i mirišljavih gumica u malim dučančićima gdje se prodaje duhan i novine. Uvijek sam si željela da i mi doma imamo takve dućane. Hm. Sad ih ima. Pa zato našoj djeci to više nije fora.
Moram ti još reći da te se sve češće sjetim. Pogotovo kad ovi moji nešto zapackaju, pa ne obrišu. Sad tek znam zašto si se ljutila kad smo nešto razlili. Ili potrgali. Ili polomili.
O da. Sada moja djeca razgovaraju sa svojim ocem o tome kako je mama zločesta i živčana. A ta ista mama ima osjećaj da samo ona pere, pegla, posprema, nosi smeće u kantu, suđe vadi iz perilice....
Samo se nadam da će i moji jednog dana shvatiti isto što sam i ja. Pa ću i ja, barem ovako u mislima biti dobra mama. Kao što si i ti bila. No, nisam to znala prije. Sorry. Rest in peace.
Ps. Moram ti kupiti neko plastično cvijeće. Ona vaza na grobu je grozna ovako prazna. Stvarno nam nije trebala. A lijepo si rekla kad smo naručivali kod majstora.
Post je objavljen 08.12.2010. u 06:42 sati.