Sjedila je u kutku svoje sobe.
U jednom kutku svoga svijeta.
Ondje gdje je bila sigurna da nece nikoga povrijediti i da ona nece biti povrijedjena.Svojim djelima zatrovala je i ono malo dobra sto jojo je ostalo u zivotu.Ispijajuci casu vina zaklinjajuci se da joj je ona posljednja.
Razmisljala je.Misli su joj razdirale i ono malo zdravog razuma sto joj je ostalo.Polako, s velikom dozom strasti i senzualnosti primicala je cigaretu blize usnama, iako joj je ona od malo prije bila posljednja.
Usne su joj drhtale, oci suzile tako zalijevajuci i onu poslijednju casu vina.
Ispijajuci zadnje kapi iz case osjetila je gorcinu svojih dijela kako joj unistavaju one njene poslijednje osjecaje koje je nosila duboko u svom srcu.Znala je da joj se blizi smrti, a onoga trena kada njena tuga napusti srce, dusa napusti tijelo, a misli s kojima se cesto znala patiti raspu na stotine,svijet ce znati.Svijet ce znati da je vise nema , da nema vise one djevojke koja se nikome nije usudila dopusiti da dira u njezin mali dio svemira.
Post je objavljen 08.12.2010. u 05:52 sati.