Marketing
Bolji život za sve? Učimo od Brazila!
Na kolaborativnom blogu pollitika.com, uz moj članak "E, baš bi svatko htio biti Treći put! :)", razvila se zanimljiva diskusija na razne teme. Prenosim jedan svoj odgovor.
SažetakTri osnove uspješnog razvoja Brazila pod ljevičarskim vladama, koje su odbacile zabludu "Trećeg puta":
1. aktivni i uključeni građani,
2. poštovanje demokratskih procedura,
3. snažna poticajna uloga države u ekonomiji.
Nikakva mudrost, sve se zna odavno. 
Naravno, bilo bi još bolje da su izabrali zelenu kandidatkinju za predsjednicu! 
:
Pitanje je - kako razviti snagu ideje, koja bi privukla i okupila muškarce i žene koji su ne samo nezadovoljni, nego i spremni nešto osobno riskirati za "opće dobro" - da završe u zatvoru (zbog sjedenja na cesti, klevete ili uvrede jer ne mogu lopovu dokazati da je lopov itd.) ili da ostane bez posla, da bude pretučen/pretučena isl.. I kako da onda takvi, kojih nikad nema mnogo, koji su spremni osobno krenuti u akciju, povuku za sobom mase? Ima takvih dosta okolo, ali su raspršeni i većina ih gleda s nepovjerenjem, kao čudake. "Disidenti" a ne politička alternativa. (Pogledajte npr. moj članak Ekonomija kapanja: Zašto zapravo ne želimo kraj korupcije.
Za kontrast, evo iz mojih bilješki o Brazilu (ima analogija u situaciji - prvi demokratski izbori nakon decenija vojnih diktatura bili su 1985.). Prema konciznom tekstu Jagode Vukušić u prilogu Novog lista "Pogled", 6. studenoga 2010. (inače sam o Brazilu povremeno čitao i moje su bilješke vrlo slične), a ona koristi tekst J. W. Rubina, profesora latinsko-američke povijesti na Bostonskom sveučilištu, The Roots of Brazils Success, povodom predsjednički izbora u Brazilu na kojima je pobijedila kandidatkinja Radničke stranke. (Spomenimo, usput, da je kandidatkinja Zelene stranke dobila je 20% glasova.)
Uspješni ekonomski razvoj uz razvoj demokracije bez pomoći SAD. Jeffrey W. Rubin: izvanredno važna poruka. tri tremelja prosperiteta: tranzicija iz diktature u demokraciju provodila se iz baze- sva sila društvenih pokreta 1980-1990. Dvije ključne političke poluge - decentralizacija i politička participacija, što je konačno i zapisano u ustavu od 1988. Drugi temeljni princip je demokratska procedura. Čak je i vojska na kraju svoje vlasti poštovala taj princip. Radnička partija, vladajuća od 2002., iako radikalno lijeva, od trenutak svog osnivanja odbacila je lenjinizam i sovjetsko-kubansku avangardu te inzistirala na proceduri, raspravi. Treći ključni element je tipična velika uloga države u ekonomskom planiranju i innvestiranju. Za vrijeme vojne diktature generali su poticali izgradnju infrastrukture i suradnju između vlade, privatnog sektora i stranih kompanija. Bilo je to vrijeme tzv. br,azilskoga čuda, ali i silnog zaduživanja i ovisnosti o uvozu nafte. To je Lula zaustavio i Brazil je postao energetski samodostupan zahvaljujući ulaganjima u crpljenje nafte i proizvodnju etanola te je MMF-u vratio sav svoj dug. "U svakom slučaju, unatoč uvriježenom mišljenju da je liberalni kapitalizam daleko efikasniji od državnog, stručnjaci smatraju da je Brazil imao brojne koristi od svog sustava državnog planiranja." Cardoso, bivši marksist, prigrlio je slobodno tržište i privatizirao veliki dio brazilskog gospodarstva. - Građani organizirani u razne interesne grupe polako su ulicu zamjenjivali institucijama. "Brazilska demokracija bi se ukratko dala opisati kao zanimljiva kombinacija političkih stranaka i uključenih građana -koji kroz razne oblike političke participacije i ekonomske proizvodnje utječu na promjene, ali i snaženje demokracije same.
Post je objavljen 07.12.2010. u 17:25 sati.