planirala sam počet s nekim dramama života as usual, ali whaaata the fuuuuck je sa svim ovim reklamama na faking blog haeru? to nije bilo tako u moje vrijeme. a ne, dušo. nene, rekli su amerikanac i rus! i tako kreće još jedna povijesna lesson od yours truly which isn't really a history lesson at all.
ali bi se moglo kategorizirat as such. no dakle, gdje smo stali? nije da ću ja sad ić pogledat gdje smo stali, cuz frankly my dear, I couldn't care less. mogu pretpostavit što je bilo, isto što i sada, uostalom. ili neka ubersreća ili uberdepresija, nema tu neke posebnosti. KAO. trebala bi učit. ne ide mi u zadnje vrijeme. čega god da se "latim" samo izda negativne posljedice, naravno, čisto suprotno od očekivanog, racionalna osoba bi očekivala da će učenje dati kao, dobru ocjenu, ne? očito ne. whoopsy daisy! kao neki tečno. nije to ni tako loše, ako se to malo ipak razvodni u elektroambijentalnomistrumentalnom šitu, pardon štihu. mogla bi ispeć doručak na ovom crvenilu. sad baš i nema neke uzročnoposljedične veze, ali jebiga, nije ni bitno, ide se spavat ubrzo. sretni blagdani, says vrećica šećera na stolu. nažalost, nema neke duševne vrijednosti,ako se uzme u obzir da piše "sandy" na njoj, za razliku od klasičnog litlle irish man-a with a lantern that we all know and love. ohoho. hohoho! santa's coming. amb. nema više čokolade u kući. ali bi potencijanlo se mogao pojavit neki supernovisjaniubermightyjebenica dslr. nije to čokolada, ali kad se mora birati, zna se kamo idemo. ohoho. a dobro kadrira tip. eh da to znah tada! *drrrama*
da, kao, malo sam popušila budućnost, ne. to je dosta tragična stvar, ali nije me pogodilo previše. čini mi se da je to jedna od onih stavri koje ne strajkaju odjednom nego shvaćaš njihove posljedice for as long as you live. bit će da sad imam dvije. no dobro! trenutno je to okej. zagreb, ne. ako se uspije, naravno. ako ne, ohhhhfuckinshit. otompotom. ima se prečih poslova! (kao) ali ustvari ne. stare drame su prisutne, čini mi se da je to već spomenuto, but no matter, bile su prisutne pred 10 min, nisu nestale sada. koji šok,e! svode se na isto, jasno. blabla all alone like a dog i sva ta sranja. tko se više sjeća svega! eto, trenutno mi je žao da nisam više friendly i da nemam fulmadrfakingpuno različitih i zanimljivih buddyies, jer, jebiga, kako je to rekao (ohshitneznamtkoapipemtosutra...nevermind) tko nema nijednog dobrog bff-a ne zaslužuje živjeti. :O ke drama. jasno, ne vjerujem u to, ali kad sam prozirna, man. like, small and silent and boring and obnoxious. al ajde. taj feel se mijenja svakih week or so, ovo je dol. kosinus funkcija aaaall the way. bilo bi supač bit sinusoida, makar se svodi na isto, no ipak je tu ta moralna komponenta, dada.
KAO trebalo bi birat fakseve sad. kao. to je isto malo mindfuck, jer, kako sam ja naivno vjerovala da će mi 4 godine gimnazije očistit misli, našla sam se in a pickle jer sad znam još manje. ali dobro je da sam izbjegla medicinsku u to vrijeme. phew. ustvari je to bio odličan čojs. nije mogao bit bolji, i nije mogao bit drugačiji. SUDBINA,ćo. mhm. mhm. kao. pa dobro, recimo da je to trebalo bit tako. onda i ovo sad mora bit ovako. koliko se god sve činilo promašeno tada, toliko se čini i sad, but in retrospect... ne može bit bolje. dobro, optimizam pamćenja, bilo je tu puno sranja i zajebancije i poniženja above all, ali big picture izgleda dobro. čini mi se da sad uopće više nisu ni bitni detalji, jer da sve analiziram ponovo, oh HELZ no. dobro je da više nije toliko relevantno. hahaha...da, sad se ponešto čini rather silly. oh dear, koje su to bile drame. ali i sad su, i opet će se činit dumb za par godina (providing that the world don't end in two years. ah-ha-ha-HA) opet ne želim da se čini tako, ali ni tad nisam i bla bla bla. isuse, i meni je ovo dosadno. *cough r***a*. shitfuck, lijepo je sjedit ovdje u reminiscanju, ali treba se vratit u RL. s time da rl čeka na noćnom ormariću u obliku ohsopredivne bilježnice sa ne toliko ohsopredivnim sadržajem. malo previše reminiscam u zadnje vrijeme. zadnje vrijeme as in the last 3 months or so. OH NE! možda propuštam život by doing so! da, to bi bila istina da sam itko osim same sebe, ali tu se nikad niš ne mijenja. barem ne, jelte, u željenom smjeru nego samo kontra, tako da bolje da ja držim life on a leash, da nebi potrčao gaussovom ravninom straight back prema -infinito. :O oh. toliko o dramatičnom i ne-negativnom poustu. meee will be meee, nja nja nja, ne znam dalje... kao, rekli su mi da sam se promjenila. da više pričam s ljudima, da sam se promjenila na bolje. ali ja nemam ni približno taj dojam. čini mi se da u onom ključnom elementu (which is, of course, my own lameness, y'know, onaj filing kad pročitaš neš što si napisao i smuči ti se? op, op, having it noooow...) samo stojim na mjestu, mirni referentni sustav! ja sam promatrač na zemlji i gledam kako se sve oko mene giba približno brzinom c, ali ipak ne brzinom c! enterprajzi i vojađeri piče to awesome destinations, a ja shithead stojim na mjestu. no dobro, uvijek sam očekivala da će se stvari jednostavno dogodit, ono što se mora i tako to. i naravno, ja nisam dovoljno dobra da se nešto superfreakingreat dogodi meni. i kad bi se ja usudila nabavit spejsšip, možda i stargejt, da neš postingem? pa jasno, nikad. a ovo nebi trebalo propustit. ali mislim da već jesam . YET A-FUCKING-GAIN. blaaaaaaaaaaaaaablaaaaaaaaaaablaaaaaaaaaa. što li ću sve napravit da izbjegnem učenje. a treba se ustat rano. ako bee gees daju, prespavat ću prva tri sata. bee gees možda hoće, ali budilica u susjednoj sobi sigurno neće. oh damn you budilica! nebi mi škodio mali vejkejšn. baš nebi. bio bi red i na mene malo. OH GOD KAKO SAM NEPODNOŠLJIVA. evo užasa ja sam moram ić spavat i slušat samu sebe kako njurgam myself to sleep. (nakon filozofije, naravno.)
THE END.
Post je objavljen 07.12.2010. u 00:16 sati.