Marketing
O Nikoli, o Božiću, o novoj šansi u životu
Ima, nema, postoji, nepostoji!
Ma, baš me briga,
no lijepo mi.
Evo, taj prosinac mi naročiti mjesec.
Ukebal sam neki poslić, idem po mraku na njega,
a dolazim doma po mraku i stalno gledam negdi gore, po nebu,
hoću li vidjeti nekaj, ali samo ja,....nekaj posebnoga.
Mislim si:
-aaaa, kak bi se to trebalo tebi ukazati?
Podjetinil sam, ja bi sad, staro kljuse, štel vidjeti Deda Mraza,
ništ više, samo da ga vidim, da prefura one sanjke po nebu
i da ja to vidim.
Ja bi mu mahao, a srce bi mi bilo prepuno,....čega?...........
..........pa neke sreće, zadovoljstva, kajjaznam.
Moji bu okitili tu Jelku, taj Bor,...............
pa pod bor, pa na bor,.............ma ne interesira me.
Ja bi volil da duh tog čovijeka, najobičnijeg, zbog kojeg radimo sve to,
da taj duh, to ozračje prođe kroz moj dom.
Tak se nekak posebno osijećam u tom prosincu.
Sve neka dobra vibra.
Maaa, idem se natočiti.
Mrzim kad mi nekakvi glupavi osjećaji vrludaju tintarom.
Jebem ti stvarnost i taj nedostatak alkohola.
Post je objavljen 06.12.2010. u 20:01 sati.