Minulih dana dobio sam neobičnu zamolbu od strane Branka Teklića Ture i njegove kćerke Marije da objavim pokoju pjesmu njihove bake Stifanke na blogu. Pročitavši pjesme, shvatio sam koliko se gospođa Stifanka namučila u životu, a ujedno se i dobro nasmijao. Prepoznao sam neke tadašnje, a i sadašnje Ćaićske face kroz njene pjesme, te se dobro zabavio čitajući Stifankine rime. Neću vam opisivati što je i kako je bilo, nego ću vam kroz par objava dati na uvid njene pjesme. Za početak ćemo Stifanku predstaviti, za one koji ju znaju i ne znaju. Pa evo njena kratka biografija:
Stifanka Teklić, r. Dujić, 01.01.1935. u selu Odžak,
od oca Tadije i majke Janje r. Brko. Udata 30.01.1960. u selo Čaić, za Dominika Teklić r. 01.05.1933. od oca Petra (Javora) i majke Anice r. Sučić.
Sa suprugom ima dvoje djece. Sina Branka r. 30.10.1960. u Livnu, a danas živi u Zagrebu, I sina Ivana r. 16.09.1962. u Čaiću, gdje i danas živi.
Muž Dominik radio u Njemačkoj, gdje je i zaslužio mirovinu koju i danas uživa u svom rodnom mjestu Livnu – Čaiću.
Stifanka Teklić je teško oboljela 1973. od raka, te u mjesec dana dva puta operirana. Od tada počinje njena pjesnička nadarenost, gdje opisuje sebe u teškoj bolesti. I sve ostale pjesme koje je spjevala su istiniti događaji koji su se zbili u njenom mjestu, selu Čaiću.
Evo nekoliko njenih pjesama, a veću količinu još nismo stigni nabaviti, jer su negdje zagubljene.
Post je objavljen 06.12.2010. u 17:06 sati.