Marketing
recept za katastrofu
-...U mnogim zemljama u parlamentu sjede uspješni biznismeni i pravnici. Tko prevladava u našem parlamentu? Liječnici, profesori, sociolozi... – Novinar ga dalje prepričava ili komentira: „On smatra da ti ljudi često, uz najbolju volju, nemaju osjećaj za probleme koje moraju rješavati.“
Čitam, ne mogu vjerovati. Prof. Bićanić je pametniji od toga, a ekipa iz „Jutarnjeg„ je nepogrešivim njuhom izvukla tu budalaštinu u naslov i najavila na naslovnoj stranici.
Načelno je parlament (Sabor, vrhovna skupština), tijelo koje bi trebalo imati u svom djelokrugu rada sadržaje daleko šire od ekonomsko-pravnih pitanja. Može donijeti i stalno donosi zakone o svemu i svačemu: o eutanaziji, dječjim vrtićima, religijskim zajednicama, bračnim odnosima, možemo nabrajati razne sadržaje gotovo do u beskraj, pa i o pitanju rata i mira. Da li su sve to samo ekonomsko-pravna pitanja? Da li se odluka hoćemo li napasti zemlju (ili se braniti) svodi na ekonomsku isplatljivost i pitanje koliko je to legalno? Za parlament je bolje da u njemu sjede ljudi što različitijih profila, da bi svaku odluku mogli sagledati što kompleksnije, a i da bi bili što bolji reprezentanti naroda, a ne samo udruženja pravnika i ekonomista.
Konkretno je navedeni stav još katastrofalniji. Pogledajmo primjer cijenjene saborske zastupnice Barbare Bešenić. Prema istom tom „Jutarnjem listu“ (26. studenog 2010.) zbog malverzacija s mjeničnim poslovanjem u varaždinskoj tvornici obuće „Viko Vartilen“ pravomoćno je osuđena na sedam i pol godina zatvora. Kaznu je izdržavala od 1988. do 1990, kada je odlukom Ministarstva pravosuđa oslobođena kao „žrtva političkog progona“, nakon čega dobiva člansku iskaznicu HDZ-a, mjesto u Saboru i funkciju predsjednice Udruženja političkih zatvorenika Varaždinske županije. Također postaje i direktorica iste one tvornice iz koje je otišla u zatvor i u narednim godinama je odvodi u stečaj. Nakon toga pokreće novi poslovni projekt za koji joj Hrvatski fond za razvoj i zapošljavanje nepovratno posuđuje 4 milijuna eura (obrati pozornost na 4 milijuna eura i izraz „nepovratno posuđuje“), Hypo banka utrčava s 5,7 milijuna eura, a ispružila se i varaždinska biskupija s 18 milijuna eura, pri čemu su se svi suglasili da je njezin osobni doprinos vrijedan 3 milijuna eura, a sastoji se od toga što je vrlo pametna. Usprkos toj toliko fantastično procijenjenoj pameti, projekt je propao, a svi ulagači su popušili. Bilo bi im pametnije da su slijedili čuvenu procjenu Ivana Milasa da kila mozga vrijedi marku i pol. E, po svemu sudeći, cijenjena zastupnica je upravo ekonomistica, u skladu sa zahtjevom prof. Bićanića, a reklo bi se i da je uspješna jer prodati svoju pamet po takvoj cijeni je nepojmljiv uspjeh i sigurno u svim tim muljažama nije osiromašila.
Nije daleko ni ministar financija Ivan Šuker, što drugo neko ekonomist, koji je uspio studirati dvadeset i jednu (21) godinu, što vjerojatno znači da je dobio prolazne dvojke na ispitima kada su brucoši s kojima je zajedno upisao studij postali profesori, pa su morali napraviti nešto da ga se riješe.
S druge strane, sociolozi su, recimo, Vesna Pusić i Furio Radin. Nekako se ne sjećam da su ikada izvalili neku glupost ili da im je netko nepovratno posudio koji milijun eura. Zato je pravnik Vladimir Šeks.
Vratimo se opet na načelnu razinu i zaboravimo sva spomenuta konkretna imena. Nije problem što je u Saboru (pa tako i ostalim državnim strukturama) premalo ekonomista i pravnika, problem je što je previše ljudskog šljama, prevaranata i lopova, luzera, marginalaca i nula kojima je strančarska politika jedina prilika da ne potonu u bespućima vlastitih života, pa su im apetiti porasli do neutaživosti.
Kad malo razmislim, stav kojim sam se pozabavio mogao bi izreći samo neki ekonomist. Nikako ne dobar sociolog.
Post je objavljen 05.12.2010. u 21:16 sati.