PISMO SVETOM NIKOLI
Nemam čizme, dragi Sv. Nikola. Nemam.
Ne da nisu dovoljno duboke da u njih stane prostranstvo mojih snova i želja.
Nije u tome stvar.
Stvar je u tome da mi se jedan par čizmica odlijepio. Tj. jedna od njih.
Bile su lijepe. Crne antilop. Veli šuster da je pukla neka plastika iznad đona i da se to nemre popraviti. No way. Piši kući propalo je. Još ih mogu nositi jedno vrijeme, ali na vlastitu odgovornost. Voljela sam ih. Bile su zavodljive, meke i ugodne, unatoč visokoj peti.
Lijepo su pristajale na hlače i na suknju. I uz moju haljinu s kapuljačom.
Jedna čizmica od drugog para visokih platformerica, smeđa, antilop, pukla mi je ovih dana na totalka bezvezan način. Đon onako po sredini. Strava i užas. Iz aviona se vidi da tu nema nikakve pomoći. Tako sam odjednom ostala bez dva para čizama usred zime.
A do plaće treba čekati.
Ako ostane dovoljno, naravno.
Treći par čizama mi se prošli mjesec rasparao po šavu, odostraga.
Mora bit da puno hodam, a da sam premalo doma.
I mora bit da si ipak jako dugo nisam kupila nove čizme.
Izgleda da čizme rade od nekog jako potrošnog i nekvalitetnog materijala.
Ti kužiš, dragi Nikola, da ti uopće zapravo nisam htjela pisati o čizmama.
Ni o lovi.
Radi se o tome da mi se raspada svijet.
O tome se radi.
Gubim stabilnost.
Gubim osnovu za željeti.
Sva sreća, idući tjedan predviđaju južinu.
Sredila sam si tinejđerove cipele br. 38, koje je prerastao, a nije ih nosio skoro uopće, jer mu se nisu dovoljno sviđale.
A baš su fora, tamnoplave, sa smeđim žnirancima.
Nikolica, možeš mi i u njih nešto staviti?
Gunđalo odavno prezire te dječje fore uređivanja obuće i stavljanja čizama pored prozora uoči 6.-og prosinca.
Al uredno i bez prezira pojede sve slatkiše kojima ga obdarimo.
Tražit će nove tenisice.
I ni primjetiti neće da nosim njegove cipele.
Ili će reći...tko ti je kriv..
"Gostima koji moraju ići reci zbogom,
i izbriši sve tragove njihovih stopa.
Na svoje srce pritisni sve što je nježno i toplo i blisko."( Tagore)
Post je objavljen 05.12.2010. u 18:45 sati.