Mjesto radnje:
Podrum jedne kuće, hladne i snijegom zatrpane ulice, te birtija u koju su
Mika i Jankić često izlazili i trošili svoje zaslužbe…
Vrijeme radnje:
Zima 1905. godine
Tema:
Težak život i društvene nepogode siromašnih građana najnižeg staleža na
početku XX. stoljeća.
Kratki sadržaj:
…i tako Mika sjedi na klupici i polako se prisjeća sinoćnjeg događaja, kad
je, vraćajući se s napornog radnog dana, svratio sa svojim prijateljem u
gostionu. Tamo su se napili i potrošili cijelu zaslužbu za taj dan. Vraća se
kući gdje, onako pijan, tuče svoju najmiliju Evicu. Tek sljedeći dan
postaje svjestan što je počinio – pretukao je svoju kćerku na mrtvo ime.
Kada shvati u koliko teškom stanju se Evica nalazi, on se neopisivo kaje,
no, ne želi to priznati. Kada se i taj dan vratio s posla žena ga, s velikom
boli u srcu, obavještava da mu je kćerka preminula. No, ne krivi njega, jer
zna da je on brižan otac i dobar suprug, ali da je pustio alkoholu u njemu
da progovori. Oni se zajedno vraćaju kući i pokušavaju prebroditi smrt
njihove mezimice…
Kompozicija djela:
Uvod – Upoznavanje glavnog lika Mike koji je vrlo siromašan i malo
zarađuje – tako malo da jedva može prehraniti obitelj…
Zaplet – Nakon noći pijančenja Mika se vraća kući i, dok ga žena verbalno
napada, on dohvati Evicu i pretuče ju na mrtvo ime…
Vrhunac – Iduće jutro se budi i saznaje da mu je kćer u teškom stanju.
Kaje se iz sveg srca, no, prekasno je kad sazna da je Evica
preminula…
Završetak – Lucija oprašta Miki za smrt svoje kćeri i oni pokušavaju
nastaviti živjeti dalje…
Jezik i stil:
Pisac Vjenceslav Novak je ovo djelo napisao tako realistično da nema
onoga koji ovo djelo ne bi shvatio, bez obzira na nepoznate riječi koje se
povremeno nađu u tekstu. On je to napisao bez mnogo opisa, tako da u
djelu u većini prevladava radnja i pripovijedanje, dok i dijaloga isto ima
puno. Likovi u djelu govore lokalno, što znači da se pisac koristio
lokalizmom. Međutim, pisac nije baš upotrebljavao personifikacije jer je
to, kao što sam gore naveo, realistično djelo. Tu i tamo našla bi se po
koja: „Dok bi sunce još obilno zalijevalo svojim svjetlom tornjeve crkvi,
kupole na gradskim palačama i, polako zalazeći, milo se smješkalo
poigravajući svojim zlatnim tracima po prozorima malih kućica na
otvorenom tlu, dotle je dolje vladao mrak, trajni mrak i vlaga.“
Samo u toj rečenici ima pregršt epiteta koje pisac u cijelom djelu nije
izostavljao: „toplo obiteljsko gnijezdo“, „ugodno društvance“, „mali,
okrugli šešir“, „toploj blagovolji“… Ali zato, u djelu se ne može naći
onomatopeje s kojima bi pisac mogao dočarati sve „šušnjeve“ u prirodi.
Ova pripovijetka je stvarno bogata mnogim mudrim savjetima koje su
ostali davali Miki: „…Kad im je taj gospodin isplatio zaslužbu, stao ih je
poučavati kako ne bi bilo pametno da sad pođu u gostionicu, nego da
kupe za obitelj večeru, a ostatak spreme kao prištednju. Jer, Bog zna
hoće li se opet sutra ili prekosutra naći zaslužbe.“ Novak je ovo djelo
podijelio u tri djela koji su označeni rimskim brojkama: prvi je do djela
kada je Mika otišao od Evičinog kreveta ka Iličkom trgu, drugi do kada je
Mika predao zaslužbu sinu da ga odnese majci, a treći do kraja.
Post je objavljen 05.12.2010. u 09:47 sati.