Marketing
UFO SVJEDOČANSTVA
Pobjednik je tema UFO - svjedočanstva sa vaših 46% glasova.
Vidjeti prvi puta leteći tanjur je duboko, uzbudljivo, tajanstveno i zastrašujuće iskustvo. Ono može imati dramatično djelovanje na ličnost pojedinca...
NOĆ LETEĆIH TANJURA
Sve je počelo kad je farmer, koji je živio narubu grada, izvjestio da redovno vidi nepoznate leteće objekte iznad svoje farme. U prvi tren, nitko mu nije vjerovao. Nekoliko stanovnika grada je iz znatiželje došlo da bi provjerili farmerove tvrdnje, pa su ostali iznenađeni kad se pokazalo da farmer govori istinu. Kako to biva u malim gradovima, šokantna vijest o pojavama letećih objekata ubrzo se proširila. Sve je više ljudi počelo dolaziti na farmu da bi i sami vidjeli što se to tamo događa. A tada, jedne su se noći UFO-i vratili u velikom broju. Jay i njegov prijatelj su ubrzo stigli na farmu s Jayevim tek kupljenim kamionetom <
Jay procjenjuje da su se objekti nalazili na udaljenosti od nekih 4,5 kilometara, a pokrivali su površinu od oko 400 do 500 metara. Lebdjeli su u savrešnoj tišini. Činilo se kao da objekti, odnosno njihova posada, znaju da ih promatra gomila ljudi. Jay je siguran da je u sredini bio jedan veliki objekt, a oko njega su se nalazili mnogi manji. Povremeno se činilo kao da se objekt, odnosno grupa objekata polagano pomiče, da bi se iznenada naglo približiti znatiželjnoj gomili. Činilo se da su svjetla postala duža i šira, a objekti su postali jasno obojeni. Jay je primjetio da su se objekti kretali jako čudno: "Kretali su se simultano, kao jedan. Kao da ih je neka sila držala na jednakoj udaljenosti". A tada se dogodilo dosita nešto neobično. Umjesto da budu uzbuđeni onim što su vidjeli, ljudi su počeli raspravljati je li po srijedi prirodna pojava, ili su to svemirske letjelice. Jay se sjeća: " Svi su gledali u tom smjeru. Bila je to čudna scena. Nikto nije bio preplašen, nitko nije uzviknuo ni žoh, ni žah. Kao da smo svi bili hipnotizirali. A tada su ljudi ušli u svoje automoblie, kao da se nije išla dogodilo. Bila je to najveća stvar s kojom sam ikada došao u dodir. Svi smo postali umorni." U stvari, taj čudan osjećaj je prisutan i u brojnim drugim bliskim susretima. Istraživači tog fenomena tvrde da je to jedna od brojnih, mogućih reakcija svjedoka bliskih susreta, da je to, jednostavno, psihološka reakcija na neobičan događaj kojem je čovjek bio prisutan. Svjedoci često reagiraju kao da se nije ništa dogodilo, a često ni ne žele razgovarati o tome, što bi mogao biti i jedan od oblika samoobrane. Jay i njegov prijatelj su se ponašali poput ostalih. Nisu razmišljali o tome što su vidjeli. Mislili su da je njihovo noćno iskustvo završeno. Kad je Jay iskrcao prijatelja, kod njegove kuće, uskoro ke ugledao drugi objkt. "Izgledao je kao helikopter, ili tako nešto, a sjajnom je zrakom obasjavao stabla ispod sebe. Znam da u ovom kraju nema helikoptera, osobito ne noću. Već se to dešavalo u središtu gdje nema nigdje nikoga i ničega... Ugledao sam nešto nalik na zraku svjetlosti koja je prizemljila, a glavna zraka se kretala među drvećem. Izgledalo je kao da traži nešto ili nekog. Pomislio sam: Baš divno! Upravo gledam UFO, a i malo prije sam ih vidio. Baš divan osjećaj! Usmjerio sam svjetla mog kamioneta prema objektu iznad drveća. Nekoliko sam puta mijenjao duga i kratka svjetla misleći privući njihovu pažnju. Činilo se da stvar reagira na moje signale. Nije ispuštala nikakve zvukove već nekakve čudne vibracije nalik na brrrr. Postepeno su se pojačavale i postajale glasnije, da bi se potom stišavale i postajale slabije."
BLISKI SUSRET
Jayeva odluka da usmjeri reflektore svog automobila prema nepoznatom letećem objektu, bila je, čini se, prijelomna točka. Na taj je način uspostavljena bliska interakcija između svjedoka i nepoznatog letećeg objekta. Jay procjenjuje da je objekt bio udaljen od njega manje od 2500 metara. Potpuno je siguran da letjelica nije bila helikopter. I to ne zato što je gotovo isključeno da bi se on mogao pojaviti u tom kraju, već zbog zvukova koje je letjelica proizvodila, a koji su postali sve čudniji. Nije mogao ni pretpostaviti kakva je to letjelica. "Činilo se kao da se približava, da bi se okrenula i osvjetljavala drveće i tlo, kao da traži zečeve ili nešto slično. U tom predjelu nema kuća. To su samo polja i šume. Nastavio sam voziti prema istoku misleći: što je doista čudno. Najbolje je da to što prije zaboravim". Tada su bila već 23 sata. Jay je bio iznenađen doživljajem dva bliska susreta, jednog iza drugog, u tako kratkom vremenu. Nije osjećao strah, a objekt mu se nikada nije jako približio. Bio je uzbuđen, ali ipak je zadržao hladnokrvnost. Mislio je da su njegovi bliski susreti konačno završili. Nije ni slutio što ga čeka, pa je nastavio voziti prema istoku: "Vozio sam sedam, osam kilometara. Prošao sam pored škole, da bi iznad nogometnog igrališta ugledao tu stvar kako lebdi. Izašao sam iz kamioneta da to pogledam izbliza, a stvar je proletjela točno iznad mene na prilično velikoj visini. Bila je doista velika. Izgledala je kao veliki, crni pravokutnik. Nisam znao što bi to moglo biti. Nakon toga, izgubio sam objekt iz vida". Jay je nastavio vožnju. Jedva je čekao da dođe kući, kako bi majci ispričao što je proživio. Odabrao je kraći put, koji je dobro poznavao. A tada je doživio nešto najstrašnije u svom životu. Njegova ranija viđenja nepoznatih letećih pbjekata su, prema svemu sudeći, bila uvod u ovo što slijedi. "Volio sam voziti tim prečacem, na kojem nema prometa, a nema ni kuća u blizini. Pogledao sam i retrovizor svog automobila i ne znam kako da objasnim tu čudnu situaciju. Vidio sam zvijezde na nebu. Noć je bila vedra, bez oblaka. Činilo mi se kao da zvijezde postaju zbog nečeg tamnije... To se nalazilo iza mene. Vozio sam brzinom od nekih 80 kilometara na sat. Primjetio sam kako zvijezde nestaju jedna po jedna. Usporio sam vožnju da bi zamijetio kako su zvijezde potpuno nestale. Mislio sam da je to neki oblik sudbine. Pogledao sam u retrovizor. Ugledao sam svjetlo na nečem što je bilo iza mene. Pomislio sam: što se događa, do vraga? Zaustavio sam kamionet i izašao sam. Ugledao sam onu istu stvar koju sam vidio iznad nogometnog, školskog igrališta. Spustila se na desetak metara iznad moje glave! Moja je prva reakcija bila: Wow, to je veličanstvaeno! Dođi bliže! Stvar se približila i tek sam tada shvatio koliko je velika. Mislim da bi ona mogla prekriti čitavo polje. Isijavala je fluorescentnu svjetlost raznih boja: crvene, zelene, žute, bijele, plave. Svjetlost se mijenjala kao da netko s njome upravlja posredstvom kompjutora. Njene su se zrake kretale u svim pravcima. Ni jednog trenutka nisu mirovale. Svjetla su skakala kako su htjela. A tada je jedna od tih stvari pala na mene. Doživljaj je prestao biti zabavan. Uhvatila me je panika. Kosa mi se podignula u zrak uslijed djelovanja statičkog elektriciteta. Osjećao sam kako mi se koža ježi. Pošao sam ispred kamioneta i našao sam se u snopu nejgovih svjetala. Osjećao sam se čudno. Ni sam ne znam da li je motor bio ugašen ili je radio. Kao da sam bio pod utjecajem nekakvog sredstva protiv boli, nečeg nalik na morfij... Stvar se zaustavila direktno iznad moje glave, možda pedesetak metara iznad. Bio je to ogroman brod, veći od bojnog broda. Težio je možda tisuću tona i jednostavno je lebdio. A tada me obasjala svjetlost. Zelenkasta, siva, zadimljena. Osjećao sam kao da nešto prolazi kroz mene. Ništa materijalno, već nešto poput rentgenskih zraka, poput zraka radara koje vas udaraju da bi se vratile odakle su došle... Bio je to tanki snop svjetlosti, nešto poput svjetla plinskog svjetla, nešto nalik na flourescentno svjetlo. U njenoj sredini, činilo se barem, kao da se nalazila druga zraka svjetlosti, oko koje je bila aura... A tada sam u svojim ustima osjetio nešto poput metala, nešto nalik na bakar. Taj me okus podsjetio na vitaminska pića. Pogledao sam na svoj sat. Vrijeme kao da je stalo, odnosno taj događaj kao da se nije odvijao u vremenu. Barem ne ovom našem. Ponovno sam načuo šum motora. Stvar se polagano dignula u zrak, da bi se ponovno okrenula, kao da je balon, prema stablima, obasjavajući ih kao da nešto traži. Potom se udaljila i ja je više nisam vidio, jer su stvar zaklanjale krošnje stabala."
OBILJEŽEN DO KRAJA ŽIVOTA
Jay je bio začuđen svojim doživljajem. Nije ga mogao protumačiti. Uvjeren je da se radilo o letjelici koja nije zemaljskog podrijetle: "Stvar je bila tamnija od crnog. Nakon svega, bio je šokiran, umoran i iscrpljen. Nisam mogao vjerovati samom sebi, ni onom što sam vidio." Jay je bio toliko zbunjen i rastresen da je majci nesuvislo ispričao što je doživio, pa mu ona nije vjerovala. Rekao joj je da je te noći vidio četiri nepoznata leteća objekta, da je bio osvjetljavan njihovim zrakama, koje, kao da su ga skenirale. Tek kad mu ni majka nije povjerovala, shvatio koliko je njegovo iskustvo neobično, nestvarno i čudno. Javljala su mu se pitanja, na koja nije imao odgovora. Nije znao što se stvarno dogodilo. Pitao se da li ga je doista pogodila zraka svjetla. Pa ako jest, zašto se svemirci zanimaju za njega? Pitanja su se množila, a odgovora nije bilo. "Nakon izvjesnog vremena uzeo sam gitaru, sjeo u svoju sobu i počeo svirati, ne bih li se smirio. Otprilike pola sata kasnije, čuo sam te iste melodije, a dolazile su sa krova kuće." Jay je slušao te zvukove nekih desetak minuta. Potom je izašao da bi vidio odakle dolaze. Odjednom, osjetio je sličnu reakciju kakvu je imao pri prvom viđenju nepoznatih letećih objekata. Koža mu se naježila, a tijelo mu je zahvatila čudna hladnoća. "Kao da sam se našao u čudnom hipnotičkom snu, kad niste svjesni što se događa. Mislite kako ne želite razmišljati o tome što vas opsjeda, već o nečem drugom, jer se u tom trenutku bojite suočiti s realnošću. Noć je, kako sam već rekao, bila vedra. Odjednom, pojavila se čudna, gusta magla, koja je prekrila čitav kraj u kojem sam živio. U tom sam trenutku postao malko izgubljen. Sjećam se da sam osjetio udarac te čudne magle. Potom se sjećam da sam se našao u svojoj sobi i da sam svirao gitaru. Ponovno sam čuo zvukove, koje sam čuo i pri prvom sviranju..." U to vrijeme, Jay je bio previše potresen da bi razmišljao što je zapravo proživo. Tek mnogo kasnije je shvatio kako je njegovo iskustvo bilo čudno. Kakav je zapravo bio njegov bliski susret? Da li je bio otet? U svakom slučaju, postoje elementi koji govore da bi i to moglo biti po srijedi. Bez obzira na sve, radi se o bliskom susretu koji je izuzetno snažan i koji je ostavio trajne posljedice. Osobito je potresen osjećaj kad čovjek vidi da je vrijeme na neki način stalo. Takvi i slični bliski susreti mnogim očevicima promijene pogled na svijet i način života. Postavljaju si pitanja gdje, kako i zašto žive, koji je smisao svega? Slično se dogodilo i Jayu. Nakon te sudbonosne noći, on je promjenio mnogo toga u svom životu. Odlučio je napustiti dom i priključiti se vojsci. Ušao je u američko zrakoplovstvo, gdje je izučio za avio-mehaničara. A tada je započela serija značajnih koincidencija. Prvo što mu se nevjerojatno dogodilo, bilo je da je stacioniran u zaljevu Breeze na Floridi, a to je mjesto poznato po izuzetno snažnoj aktivnosti nepoznatih letećih objekata, možda najizraženijoj na našoj planeti. Zatim je premješten u Nevadu u poznatu "Areu 51", gdje američko zrakoplovstvo navodno, gradi i testira svemirske letjelice temeljem tehnoloških dostignuća dobivenih sa srušenih ili zarobljenih UFO-a. Kako sam ističe, Jay tijekom službe nikada nije vidio ni jedan svemirski brod, iako se susreo sa brojnim više ili manje tajnim i čudnim konstrukcijama američkog zrakoplovstva. Kasnije, Jay je odselio u južnu Kaliforniju da bi nastavio karijeru kao glumac i muzičar. A tada su ponovno započeli njegovi blisku susreti. Od 1994. godine, ti se susreti odvijaju s određenom pravilnošću. Jay ne može objasniti što oni znače i zašto on vidi toliko UFO-a. Možda odgovor leži u noći letećih tanjura koju je proživio još u Michiganu. U svakom slučaju, UFO-i su zauzeli istaknuto mjesto u njegovom životu. Vidi ih, obično, na velikoj visini. On je uvjeren da UFO-i, odnosno posade u njima, znaju da ih on promatra. Jay ne očekuje ništa od tih bliskih susreta. U zadnje vrijeme je vidio dvije svjetleće kugle koje su se kotrljale po njegovoj spavaćoj sobi. U prvi je trenutak pomislio da mu se sve to priviđa, ali sve ako je to i bilo priviđenje, onda je i njegova djevojka imala isto takvo priviđenje. U svakom slučaju, Jay ističe da ga uz UFO-e vežu izuzetno snažni doživljaji. Nada se da će u budućnosti još imati intezivnije bliske susrete.
Post je objavljen 04.12.2010. u 03:27 sati.