Znati živjeti...prvi dio
Život ide svojim tijekom, donosi nam izazove očekujući da ih svojom razboritom ljubavlju razumijevamo i iz njih zreliji, sretniji i smireniji izlazimo.
Mnogo je važnih stvari, mnogo nezaobilaznih obaveza, mnogo bitnih zahtjeva svakodnevnice. Ali, u tjeskobnom grču da se sve stigne, ne stižemo, prepadnuti za budućnost, grčevito se hvatamo propadljivih iluzija, svladavani od bujica emocija, gubimo mir.
Upeti da ovladamo događajima, ne zapažamo da su oni nama ovladali. Na koncu, život umjesto ljepote življenja postaje borba za preživljavanje.
Jer smo mislili da je sve važno, zaboravili smo najvažnije: NAUČITI ŽIVJETI.
Besmisleno je graditi kuću na pijesku, uzalud je lijevti vodu u posudu bez dna...Zaludu je što se ustajemo rano, što u znoju zarađujemo kruh, i slamamo se oko svog života...Sve je uzalud ako nema čvrstu podlogu. Sve tako stvoreno, prije ili kasnije postaje nam razlog očaja.
Mudar čovjek kući temelje udara na kamenu, a život gradi na LJUBAVI, POVJERENJU I VELIKODUŠNOSTI.
Pater Luka Rađa
Post je objavljen 03.12.2010. u 19:57 sati.