Kao i za sve manjine, tako i za vegetarijance ne vrijede ista pravila, barem kada se sazna da se vegetarijanci, što je na mom blogu očito. Dakle, ovo su samo neki epiteti koje sam dobila: licemjerna kravo, agresivka, jednostrana si i da više ne nabrajam.
Dakle, neki dan pišem pohvalno o IDEJI Dana zahvalnosti, no odmah ispada da, ako mi se sviđa ideja tog dana, podržavam ubijanje purica i progon Indijanaca te sam - licemjerna. Dakako, ovo nema veze jedno s drugim. Sviđa mi se i ideja božićnog mira, ali to ne znači da podržavam klanje pečenice. Naprotiv!
Onda pišem o kolinju i to baš onako, iz srca, kako ga doživljavam... ali ispada da sam agresivna u iznošenju svojih stavova, štoviše agresivnija od onih koji jedu meso i sudjeluju u kolinju.
Dakle, svijet nije crno bijel. Ja ne odbacujem mesojede, ali isto kako oni meni smiju mahati batacima pred nosom s nadom kako će mi zbog toga sigurno poteći sline i kako će kod mene sigurno izazvati patnju za bogomdanim finim mesekom (što uopće nije slučaj), isto tako valjda i ja na svom komadu interneta smijem iskreno napisati što mislim o određenim stvarima. Ili možda u šovinističkoj, primitivnoj i jednostranoj Hrvatskoj ne smijem?
I kada pišem svaki post, trebam li posebno istaknuti da sam protiv ubijanja životinja, ali i ljudi? Trebam li istaknuti da ne jedem želatinu? Ako napišem da volim slušati primjerice Parni valjak – jesam li licemjerna jer koliko znam svi članovi benda jedu meso? Ili konkretno – volim Indijance koje mnogi stereotipno povezuju s lovom i skidanjem skalpova– znači li to odmah da sam i ja za lov i da bih ja skidala skalpove?
Oh, come on, give me a break!
P.S. za sve one kojima su puna usta Isusa, tradicije i vjere, samo ovo (što sam već jednom i napisala): jedna od božjih zapovjedi je NE UBIJ. Zašto bi se to odnosilo samo na ljude? Zato jer su nas tako naučili, je l da? E, pa ne.
Post je objavljen 03.12.2010. u 11:12 sati.