Legenda kaže da je jednom davno, još na Marulićevom trgu, održan kolokvij Hrvatskog matematičkog društva s naslovom "Teorija upravljanja". To je bilo u prethistoriji, kad su se još u gradu poznavali svi ljudi, a kamoli matematičari. Tim čudnije je bilo da su se te srijede u 19:30 u predzadnjoj klupi pojavila dva siva čovjeka koja nitko nije poznavao. Pažljivo su slušali predavanje i pedantno vodili bilješke.
Skromno i samozatajno su preskočili tradicionalno pivo poslije kolokvija. Sutradan je netko provalio da su ta dvojica bila delegirana od milicije. Javno predavanje s tim naslovom našoj narodnoj miliciji nikako nije moglo biti milo. Te je poslala špijune da izvide tko to ruši red i poredak. Nije onda bilo wikipedie ni googlea pa je milicija morala biti budna i kad nije znala o čemu se radi.
U to prethistorijsko doba postojao je u gradu neki javni život. Održavale su se tribine, predavanja, rasprave. Kinoteka je imala cikluse Bunuela ili Fellinija, Kulušić je imao program, a grad je imao sadržaj.
Danas je policija pametnija, a mi smo gluplji. Javne tribine su uglavnom pozornice za nevrijedne političare, a kad i nisu, usko su ograničene na malobrojne skupine eksperata i zaljubljenika. Istina je da je društvo atomizirano (i da će sve više biti), ali to nije isprika.
Vrijeme je za akciju u gradu. Kako i priliči, pokrenuli su je studenti. Nedavno je na FER-u u njihovoj inicijativi održao predavanje Ivan Đikić. Niti Đikić spada na FER, niti je neprisutan u našoj javnosti. Ali je poanta u drugom: ako mi sami ne damo prostora onima koji imaju što za reći, nitko nam ga neće pokloniti.
Ima prostora, ima dobre volje, sad ima i inicijative. Recimo da ste u prilici organizirati seriju javnih tribina ili predavanja za širu akademsku zajednicu ili za građanstvo. Recimo da imate šansu privoliti predavače. Neka je jedini princip onaj sveučilišni: odsustvo svake agitacije za bilo koju interesnu skupinu; vjersku, političku ili poslovnu. Političari, klerici i poslovni ljudi nisu time nužno isključeni, uvjet je samo da govore civilno. Recimo da su pozvani svi: arhitekti, urbanisti, fizičari i biolozi, matematičari, aktivisti, guverneri, profesori, filmaši, književnici, novinari, poslovni ljudi, svi koje bismo željeli čuti.
Zamislimo da je to moguće.
Još je samo jedan korak preostao. Recite koga biste željeli čuti.
Post je objavljen 03.12.2010. u 01:32 sati.