Marketing
Zaljev proletera
Zoran Tomić: »Pričine i drugi umišljaji«, zbirka priča, Algoritam, Zagreb, 2010.
Nije lako odrastati u zadrtom okruženju, u maloj sredini u kojoj se svakome znade njegovo mjesto, u kojoj svako tvoje napredovanje ovisi o tome po kojem dobru čuvari neslužbenih hijerarhijskih razina znaju tvoga oca i o tome možeš li podnijeti grube inicijacijske rituale. U takvu jednu sredinu smjestio je Zoran Tomić junaka prvog dijela svoje knjige, mladca odraslog u Kaštelanskom zaljevu u arhetipskoj proleterskoj sredini, u kojoj je svakodnevica isto što i vječnost. Netipična je to dalmatinska provincijalna sredina, turizam je daleko jer more u zaljevu od onoga što je na obali mijenja sve boje osim plave; strance i strankinje u taj kraj nema što privući pa su i »galebovi« ovdje rijetke ptice. Ovi primorci žive od metala, rade u škveru, školuju se u brodograđevnim školama, odrana moraju dokazivati ili snagu ili drugu, manje cijenjenu umješnost za koju ne trebaju mišići.
Iako možda daje materijala i za roman, odrastanje glavnoga junaka neobičnog imena rasuto je u nedugoj niski priča o Pričinama, njegovu zavičaju. Pričine su toponim, naziv za naselje na samom početku Kaštela, a sve druge asocijacije koje nam nudi i budi taj dio naslova Tomićeve zbirke - sasvim su opravdane. Iako je okvir događanja u prvom dijelu zbirke naoko socijalni, taj težak život radničke klase podloga je, često i parodijska, za motive i zbivanja na granici fantastičnog realizma. Tako se glavni junak još kao školarac zapošljava u škveru, ali zato da prijatelju pomogne u isprobavanju ambicioznog izuma. Hobističko penzionersko uzgajanje koza čime se bavi junakov otac dobiva dimenzije krvave filozofske bajke o životu i smrti.
Okrutne dječje igre, prva seksualna iskustva, vrhunac svih vrijednosti djetinjeg svijeta u nedostajućim sličicama nogometaša, čudni susjedi koji djeci temeljito izokreću svijet predrasuda kojima ih odrasli odgajaju, susreti s »frajerima« čiji ulični ugled ima i zastrašujuću tamnu stranu, fantazmagorični doživljaji prirodnih mijena - to su motivi koji ilustriraju sasvim pomaknuto odrastanje glavnoga junaka. No, na mala se vrata u sve te uvodne priče uvlače i neki, tom okruženju sasvim nepripadajući motivi - upadice ili citati vezani uz glazbu, književnost, filozofiju - koji polako naznačuju u kom se pravcu glavni junak razvija, što ga čeka i čime će se baviti kasnije, u drugim dijelu zbirke.
Granica između neoznačenog prvog i drugog dijela zbirke možda je u odljepljivanju glavnoga junaka od svog zavičaja, odlaskom na studij u metropolu. Očište se u zadnjih sedam-osam priča bitno mijenja, glavni junak više nije protagonist, češće je svjedok, nekad i samo pripovjedač, iz ponekih se priča i sasvim izgubio. Tako smo unutar iste knjige dobili pogled na dva svijeta, s jasnom porukom o nepovratnosti djetinjstva i mladenaštva, ali i s enciklopedijom iskustava vrijednih pamćenja. Teme priča u drugom dijelu zbirke su više tranzicijske, egzistencijalne, ima u njima i politike i navijačkog huliganstva, i propitivanja smisla i putova ljubavi, ali i kriminala i nasilja kao psihološkog profila društva. Drugi svijet, svijet stvarnosti, bojno polje života, telefonski je imenik redikula puno opasnijih od onih ostavljenih u zavičaju, a rodni kraj, koliko god ružan i grub bio, prema onome što čuči tamo vani ispada kao raj zemaljski.
Još je jedna vrijednost ove knjige Tomićev pripovjedački jezik u kome se, sasvim primjereno likovima, situacijama i okruženjima, suprotstavljaju, nadmeću i obgrljuju dijalekt, žargon i standard, dodatno ocrtavajući granice svjetova u neskladnom suživotu.
(Objavljeno u Glasu Istre, 2. srpnja 2010.)
Post je objavljen 02.12.2010. u 21:32 sati.